Htio sam naslov koji bi i dalje koristio riječ špaga, ali mislim da bi to ipak bilo malo previše nategnuto. 🤪 Pa sam se zadovoljio lutanjima iako, naravno da nisam lutao. Na cikloračunalu sam imao rutu odavna i samo sam je pratio. Malo pjesničke slobode ćete mi dopustiti. 😊Dobro, da postavimo scenu. Dan prije sam stigao u Pag, odmorio se par sati do predvečerja, podružio se sa sestrom, upoznao se sa centrom mjesta. Otišli smo na večeru, lijepo se zabavili i otišli u krevet debelo nakon ponoći.
Petak, 19. lipanj, ne tako rano jutro je. Kavica, doručak, ćakula i vrijeme je za malo aktivnog odmora. Iako logika nalaže da nakon onakve vožnje barem jedan cijeli dan ne diraš bicikl, logika ne šljaka uvijek. Naime, na Pagu sam veoma kratko i želim vidjeti što više toga. Naravno, na biciklu. Stoga krećem na kratku, dvosatnu vožnju do Paškog mosta. Iako sam se prije 24 sata još uvijek znojio na putu za otok, bilo je vrijeme da lagano rastegnem noge.
Do Paškog mosta nema mnogo uspona, a i to što ima je dosta blago. Nešto prije podneva je, pa iako vozim po glavnoj cesti koja vodi prema mostu, promet nije previše gust. Svi oni koji su jučer stigli na otok sada su vjerojatno negdje na plaži. Na cesti su oni kojima je radni dan, i ja. 🙂 Prvih nekoliko kilometara skoro da i nemam dojam da sam na moru. Uska cesta vodi me kroz visoku trstiku koja šumi na laganoj buri. Obzor mi se uskoro širi, sa desne strane su polja soli Paške solane a s lijeve strane je brdo koje mi zaklanja pogled na kopno.
Vozim lagano, koliko mi umorne noge dopuštaju, uživam u trenutcima kada na cesti nema vozila. Velika većina kilometara koje sam na otoku prošao je na staroj, potrošenoj podlozi pa su vozila koja kraj mene prolaze još bučnija nego bi bila na dobrome asfaltu. To se stvarno osjeti na mjestima u zavjetrini kada iz trstike stiže pjev ptica koje se tamo gnijezde i udaljeni šum vjetra. To traje dok ne naiđe novo vozilo.
Približavam se mostu, pejzaž ponovo podsjeća na mjesečev, bijele stijene s rijetkim raslinjem u utorima i zavjetrini. Digao sam se nešto metara iznad mora, most mi je nadomak kotača. Neću na most. Malo ispred, spuštam se do ostataka tvrđave Fortice s koje se pruža lijep pogled na most, more pod njim i Velebit nad njim.
Nisam sam, ima turista. Naslanjam Vandralu na pogodnu stijenu, snimam fotografije, guštam u trenutku. Uskoro krećem nazad na cestu, vraćam se dijelom istim putem.
Stižem do skretanja za mjesto Metajnu i lice mi se širi u osmijeh. Vozim po potupno novom, crnom asfaltu cestom koja je mnogo manje prometna. Bicikl se više ne hrva sa mnom i cestom. Dođe mi da sprintam na laganoj uzbrdici, takav je gušt. No, noge me uskoro podsjećaju na jučerašnje napore pa brzo sjedam na sjedalo i laganim tempom stižem do Metajne.
Nemam mnogo toga reći za mjesto, takvih je na Jadranu na stotine. Nešto što je nekad vjerojatno bio siromašan ribarski zaseok, sada naplaćuje svoju lokaciju u dva mjeseca naše turističke sezone. Mala lučica, izmjenjuju se manje i veće, drvene i plastične brodice a u pozadini na povišenoj obali deseci zgrada s apartmanima.
Stajem na nekoliko minuta, snimam nekoliko fotografija i vozim dalje, natrag prema Pagu. Cesta, i ja s njom spušta se sve niže, praktički do mora, koje me zbog plitkog zaljeva i velike količine trave više podsjeća na močvare nego na more. Konfiguracija otoka je takva a i vjerojatno ima mnogo više padalina nego otoci na koje sam ja navikao, ovdje u srednjoj Dalmaciji gdje pišem ove retke.
Metri i kilometri dovoljno brzo klize i evo me već opet na cesti kojom sam vozio prema Paškome mostu. Skrećem lijevo i preostalih šest kilometara do Paga prolazi u laganome tempu. Iako je već pakleno vruće, Garmin na upravljaču pokazuje gotovo 40 stupnjeva, zbog one lagane bure ustvari ne osjećam se toliko pečeno kako bi to inače bilo.
Eto, kratka vožnjica, s mnoštvom zaustavljanja, za fotografiranje, videa i jednostavno uživanje u meni do sada nepoznatome krajoliku.
Sutra (kronološki) u subotu, 20. lipnja slijedi mi još jedna takva turistička, ali nešto duža vožnja.
Dok ja to ne sročim, ostavljam vas sa još nešto fotografija s današnje vožnje.
Hvala na posjeti, komentirajte blog i podijelite ga sa vašim zainteresiranim prijateljima!
Također, možete se pretplatiti da vam stigne obavijest kada objavim novi nastavak.
I za kraj, nekoliko snimaka iz grada Paga.
Odgovori