Zaključak ovog tjedna bio bi, puno zujao, malo meda nosio. 🙂 *
*i često snimaj što pišeš jer je Worpress nepouzdan!**
**tako da ne moraš dva puta isto pisati. 😒🤷♂️
Uskrsni ponedjeljak, 10.4.
Nakon subote nisam baš bio napet za preduge vožnje. Sandi i Davorin su u neko u nebožje doba jutra (poslije 5) krenuli na lijepu vožnju u Sloveniju, ali ja sam odabrao spavati. 🙂 Planirao sam da ću nešto lagano odvoziti kasnije ili ako se dignem dovoljno rano da ih ulovim negdje na povratku. Tako je i bilo, našao sam ih zapadno od Ljutomera pa smo zajedno nastavili nazad prema Svetome Martinu na Muri od kuda su njih dvojica krenuli. Napravili su i više nego pristojnu turu s 2000 metara uspona u 150 km. Ja sam danas ipak lagano. Sjeli smo zajedno na pivicu i malo porazgovarali i svatko svojim putem. Oni na ručak a ja na još jedan mali krug. Uspio sam upasti i u kolonu oldtimera koji su se s bregova spuštali prema Selnici pa prema Čakovcu. Sve je bilo civilizirano i OK, ali čovječe, kako smrde i peku pluća njihovi ispušni plinovi. Ne znam bi li se toliko vozio po cesti u doba dok su ti auti prevladavali… Dobro, za jednu vožnju za odmor 85 km, 600 visinaca u tri i pol sata, nije ni loše.
Utorak, 11.4.
I nisam se baš dugo odmarao. 🤷♂️ Za manje od 20 sati, u neko nebožje doba jutra (5:06) već sam bio na biciklu, trebalo je u Čakovec na posao. 🙂 Nema se tu što puno pričati, bilo je friško (3 stupnjeva), mračno, relativno prometno što sam bio bliže Čakovcu. Stao u pekari po gablec i za pola sata odvalio 14 i kusur km. Stigao kući, prodjenuo se, zajahao teretni bic i odvrtio još 2.5 km. Ali tko to broji. 😉
Petak, 14.4.
Još jedan petkovni transfer ČK – Mursko Središće, ovaj put s dodatkom kiše.
Nisam planirao voziti po kiši, očito sam krivo pročitao radar i satelit pa sam netom što sam krenuo počeo lagano kisnuti. Mislio sam da ću do svog odredišta stići malo okolnijim putem ali kako nisam imao ništa od kišne opreme sa sobom, onda sam požurio glavnom cestom. Kako sam išao prema sjeveru tako je kišica pojačavala a bogme, i promet. Prošlo je 17 sati i za jednu relativno malu sredinu promet je bio poprilično gust, s tim da su na cesti i radovi pa to dodaje na zagušenju. OK, dobar dio prometnice ima odvojenu biciklističku stazu pa sam se snalazio a kasnije sam u mjestu Žiškovec skrenuo s glavne ceste jer ako sam već morao kisnuti to sam želio raditi sa što manje prometa oko sebe. Za ovih 18 km mi je trebalo 36 minuta i nisam ipak previše pokisnuo. 👍🙂
Scene od petka.
Subota, 15.4.
Cijeli ovaj vikend trebao je biti više ili manje kišan. U petak sam kišu osjetio, padati će cijelu nedjelju a subota je visjela. Trebala je biti neka rupa među padalinama u subotu poslije podne i to sam planirao iskoristiti ako ikako mogu.
Ispalo je da je poslije podne bilo uglavnom bez padalina, barem po cestama koje sam ja odabrao. (Za promjenu 😁) Krenuo sam na sjever jer su s juga dolazili novi kišni oblaci i nakon prvog i jedinog hupsera tog dana gledao sam kako ispuštaju kišu a i nešto leda po Murskom Središću i možda okolici. Za hupser sam odabrao jedan strmi uspon prema vidikovcu u Lendavi. Nadao sam se da ću si popraviti vrijeme na Stravi na tome komadu ceste ali nisam uspio. Nije mi baš mnogo falilo, ali tako strme uspone (>15%) teško je baš gaziti kad se niz njih slijeva voda. 🙂 Nema veze, možda neki drugi put.
Nakon spusta s hupsera krenuo sam u Mađarsku, tek toliko da dođem na ravnu cestu na potezu Redics (Mađarska) – Genterovci(Slovenija). Ta cesta je gotovo bez skretanja i relativno je novi asfalt pa ako se osjećate dobro možete ju gaziti dobrim tempom. To sam i ja pokušao, toliko da malo jače tiskam ali je na polovici bila zatvorena zbog vode koja se prelijevala na nju iz obližnjih kanala i potoka.
Ignorirao sam blokadu jer mi se nije dalo okolo, a ako baš bude potrebno, okrenuti ću se. Ispalo je da je sjeverna strana u dužini od možda pedesetak metara pod desetak centimetara vode, ali se južna strana dala lijepo preći. Bicikl mi je ionako bio prljav od jučerašnje kišne vožnje. Nisam imao baš određenu rutu, kako sam gazio ceste tako sam birao nova skretanja, vodio sam se vremenskim uvjetima. Na zapad sam došao negdje na pola puta između Murske Sobote i Ljutomera i od tamo sam krenuo na jug, prema Ljutomeru pa nazad prema Murskome Središću. U pravi čas, jer je sa sjeverozapada stizala nova količina kiše. Ovaj put sam sve dobro tempirao, tako da su mi oblaci samo prijetili i poslužili kao kulisa za kakvu fotku.
Prošećite fotografijama nastalima u subotu.
Eto, četiri vožnje, 197 km, (samo) 1250 visinaca u 7 sati vožnje. Relativno lagani tjedan, no bitno da se okreće. 🙂 S obzirom da je kad ovo pišem već srijeda četvrtak (Hvala ti, wp!) idućeg tjedna, mogu najaviti da će taj vikend, ako već ne tjedan biti zanimljiviji. Nećete vjerovati, ali proljeće možda ipak izađe iz ormara! 🙏🏽I to baš za Varaždinski brevet u nedjelju. No, o tom – potom!
Kao i uvijek, hvala na posjeti. Ostavite mi komentar, pitajte nešto, podijelite tekst sa zainteresiranim prijateljima. 🙏🏽
Odgovori