Blog br. 16. (prvi dio), 5.6. – 11.6.2023.
Hm… Osim pisanja i opisivanja o proteklim događajima, ovaj zapis je prvi po tome što sam odlučio davati malo prozaičnije naslove, umjesto formule koju vidite u polju iznad. Možda ponekom slučajnom surferu na Googlu zapne za oko pa klikne. 🙂 Što vi mislite?
Dobro, bio naslov bolji ili ne, posvetimo se mi vožnjama.
8.6.2023. Četvrtak
Blagdan, pa zašto ga ne potrošiti na biciklu? Kako je subotnji brevet imao relativno malo uspona, namjerio sam to nadoknaditi u ovoj vožnji. Ideja je bila otići na jug prema Varaždinskim Toplicama pa odonuda s južne strane Ivanšćice pregaziti još pokoji hupser i onda se vratiti nazad u Čakovec. Trebalo je ispasti oko 200 km s oko 1700 metara uspona.
Iako je prognoza najavljivala mogućnost pljuskova, ignorirao sam ju. 🙂 Ako se bojim kiše, onda mogu i ostati kod kuće. Ovako krenem pa kako vjetar puhne, tako ja i skrenem. 🙂 Prije no što sam se otputio na vožnju, provjerio sam meteo prilike i vidio da se negdje oko Medvednice stvaraju kišni oblaci no nisam se baš obazirao jer iz iskustva znam da ono što se stvori južno rijetko dođe ovdje u sjeverne krajeve.
I tako, krenusmo ja i Vandrala (bic, za vas koji ste prvi puta ovdje 🙂 ) na jugoistok, prema bregovima južno od Drave a istočno od Varaždinskih toplica. Ima i tu jako lijepih uspona, no sa sjeverne strane su u pravilu duži i blaži što je dobro za zagrijavanje. Imao sam ideju odande otići nazad prema Varaždinskim toplicama pa dalje na jugozapad.
Ali, kako možete vidjeti na fotkama već na prvom hupseru bilo je očito da taj plan nije baš izvediv, osim ako se ne želim tuširati na cesti. 🤷🏽♂️🙂 Konzultirao sam meteo podatke i vidio da dosta velika količina kiše putuje baš u mojem smjeru, od jugozapada na sjeveroistok. Dobro, promjena plana. Očito danas oblaci ne putuju kako me iskustvo učilo.🙂 Skrenut ću na istok. Prvo do desetak km udaljenog Ludbrega. Pa ako se za tih pola sata situacija poboljša, krenuti ću preko ondašnjih bregova nazad na jug.
Kako možete skužiti, nije se. Oblaci su i dalje dolazili u mojem smjeru, čak sam čuo i malo grmljavine u daljini. OK, idemo dalje na istok, prema Koprivnici. 10 km dalje opet imam prilike skrenuti na jug, prema Kalniku. Ako vrijeme dopusti. Ali nije, pa sam nastavio do Koprivnice. Sjeo sam na kavu i radler i čekao milost s neba.
Inače, Koprivnica je lijepo obnovila svoj glavni trg. Kada sam zadnji put bio tamo radovi su još bili u tijeku. Sada pak je ondje mali bazen, u kojem su se klinci igrali. U stvari, nije bazen nego je pretpostavljam udubina u kojoj stoji voda. Klinci su što bosi trčali, što jurili biciklima kroz njega. Također, fotografima se nude lijepe mogućnosti za snimanje refleksija arhitekture u vodi ili posjetiteljima koji prolaze kraj nje.
I tako sam ja popio i kavu i radler ali oblaci su i dalje nastavljali u mome smjeru. Dakle, ništa od prelaska prema Kalniku. Prekrojio sam plan da pođem na sjeveroistok prema granici s Mađarskom u mjestu Gola. Nadao sam se da će se oblaci do ondje raspršiti. Pa bi ili otišao u Mađarsku, preko Velike Kaniže nazad u Međimurje. Ili bi se zaputio direktno nazad, htio sam još u neko rano doba doći do Murskog Središća a nakon toga i u Čakovec. Barem do mraka jer nisam ponio ništa za noćnu vožnju.
Utipkao sam ja u svoj Garmin da bi želio do Gole, on je rekao, može, pođimo. I tako pođosmo. 😊 No, nakon trećeg ili četvtog skretanja uređaj me zaboravio upozoriti da sam krivo skrenuo. A ja nisam baš odmah svatio da sam krenuo na jugoistok i evo sam se našao na podravskoj magistrali. 🤷🏽♂️ Iako je bio praznik, prometa je bilo poprilično i nije mi se dalo okretati. Shvatio sam da ću ako produžim još nešto kilometara stići do Novigrada Podravskog, na križanje gdje smo se na Fleche vožnji spojili na magistralu.
To mi je bilo OK, biti će nešto kilomatera više, ali ravno je pa nema veze. I tako sam ja to fino gazio, skrenuo nazad prema sjeverozapadu. Za to vrijeme se onaj strašni oblak skroz razbio i od kiše nije bilo ništa. Čak više nije bilo ni tamih oblaka. 🙂
Ali, postajao sam gladan. Dugo sam već na bicu, doručak nije bio preobilan i valjalo je nešto pojesti. Sjetio sam se da me put vodi preko Koprivničkog mora, jezera Šoderice. A sjetio sam se da bi tamo mogli imati i kakav ugostiteljski objekat.
Tako je i bilo, nakon Hlebina i Drnja, stigao sam do Šoderice i do malog štanda s palačinkama ali i hotdogovima. Kolu su imali samo 0 i 00. Nisam imao pojma da ima ove potonje. 🤷🏽♂️ A meni treba šećera.🙂 Dobro, Fanta je poslužila. Uzeo sam dva hotdoga i sjeo na klupicu. Oči su mi bile gladne jer sam se morao pomučiti da smažem oba, pa da ih poslije još neko vrijeme vozim u trbuhu. 🤷🏽♂️
U međuvremenu sam dogovarao vožnju s dragom, naime pokupio bi ju u Središću, pa bi otišli nekamo na kavu pa nazad. I ona mi poslala snimke novih oblaka, ovaj puta su iz Slovenije kretali prema Međimurju. Slegao sam ramenima i krenuo dalje. Ako je kiša, nije lav. 🙂 No, vjetar se počeo osjećati. Kako je došla nova fronta oblaka, tako je vjetar sad puhao iz njihovog smjera u mene.
Nema veze, bude bolji trening.😊 Kako sam se približavao krajnjem sjeveru, bilo je sve oblačnije, hladnije i vjetar je jače puhao. No, danas sam imao sreće, u više navrata. Naime, gledao sam kako kiša pada iz velikog oblaka samo nekoliko kilometara sjevernije od mene. I snimio sam baš fora fotku. Pogledajte je. 😊
Da sam ipak otišao u Mađarsku, od Velike Kaniže bi upao u taj oblak i ne bi mi bilo nimalo zabavno prolaziti kroz njega prema zapadu, jer je on putovao prema istoku.
U Mursko Središće sam stigao relativno kasno pa nismo otišli nikuda, ja sam se vratio nazad u Čakovec jer sam ujutro imao nekakve obveze. Sve zajedno, bio je zabavan dan i vožnja. Ispalo je 184 km za manje od 6 i pol sati vožnje. Doduše, sa samo četristotinjak visinaca, ali dobro. Malo sam jače tiskao pa sam nadoknadio barem nešto. 🙂 Čak sam se uspio staviti na 10. mjesto jednog kratkog segmenta na Stravi. 🙂
9.6.2023. Petak
Nisam baš dugo odmarao. 🙂 Dobro, ovo je bio samo transfer od Čakovca do Vinske kuće Hažić na međimurskim bregovima gdje je sutradan startao 3. brevet u sjećanje na Matiju Kovačevića. Nisam želio direktnom rutom do gore, a nisam baš ni želio ni mnogo okolišati. Odabrao sam nešto manje strmu rutu s cestama kojima se obično ne vozim jako često. Kako sam se približavao Jurovčaku, pogoditi ćete! 🤷🏽♂️😁 Opet prijeti kiša!
Ipak, stigao sam na vrijeme a nisam baš nešto jako tiskao pedale. Još sam nešto kilometara i visinaca stavio u noge, stigao gore taman prije laganog pljuska koji je čak i na trenutak pokazao dugu. Koju sam naravno snimio i ovdje prilažem fotku. 🙂 Moram priznati da smo se kod Tatjane u vinskoj kući zadržali dosta duže no što sam mislio, ali u dobrome društvu s dobrim vinom vrijeme leti.😊
Za kraj, karta vožnje u četvrtak lijevo, a one u petak desno.
Hvala na posjeti mome blogu i čitanju. Pogledajte i moje druge zapise, sada ih je već preko 20! Zahvalan sam na svakom komentaru i preporuci. Imate li kakvo pitanje u vezi ovakvog malo drugačijeg, biciklizma na duge staze rado ću odgovoriti. Možda i složiti poseban članak, ako bi odgovor bio duži.
Zanima li vas što ću novo spremiti, možete se pretplatiti i u vaš e-sandučić stići će obavijest kad objavim novi tekst. 😊 Hvala i do čitanja!
Odgovori