S obzirom da zadnjih godina aktivno pratim profesionalni cestovni biciklizam, a trenutno imam nešto viška vremena, odlučio sam napisati najavu za ovogodišnju utrku, čak se i okušati u prognozi. 🙂 Nadam se da će neki od vas pratiti utrku, pa da se kasnije svi zajedno možemo smijati kako sam promašio cijeli nogomet. 😀
O utrci.
Mogu reći da je ovo izdanje utrke prilagođeno ponajviše sprinterima. Naime, i organizator je sve osim četvrte etape predvidio kao etape s mogućim grupnim sprintom. Osim spomenute četvrte, te pete etape dugih uspona ili nema ili nisu dovoljno opaki ili dovoljno blizu cilju da bi baš sve sprintere izbacili iz pozicije za pobjedu. Iako to ne znači da vozači neće prevaliti i poprilično visinskih metara. Četvrta etapa će biti najzanimljivija i vjerojatno će pobjednik te etape biti i pobjednik cijele utrke.
Ruta će ove godine biti jako televizična, jer smo uglavnom uz more ili blizu njega te posjećujemo i otoke Pag i Krk. Ove godine nema sjeverne i istočne Hrvatske. Najsjevernije smo u Svetom Ivanu Zelini, a najistočnije u dvadesetak kilometara udaljenome Vrbovcu. Iako sam pomalo razočaran tom činjenicom, jasno mi je zašto je tako. Naime, utrku dobrano potpomaže turistička zajednica RH i kad već plaćaju prijenos na Eurosportu, naravno da će radije pokazati Primošten umjesto, recimo, mog Čakovca, jer će prosječni Europljanin radije doći na more nego ovdje kod nas na kontinent.
Ovdje, doduše, leži i jedna moguća zamka. Naime, ukoliko baš u doba održavanja utrke dođe nepovoljno vrijeme u vidu kiše, bure ili juga, lako moguće da utrkivanja neće biti ili će biti malo, jer će uvjeti biti preopasni za utrkivanje. To nam se do sada već desilo barem na jednoj etapi. Naravno, nadam se da ćemo imati krasno jesensko vrijeme i da će vozači uživati u suncu i toplini naše obale, a mi u prekrasnim kadrovima naše zemlje.
*nadopuna, 25.9. Prognoza vremena se čini povoljna, tako da vjerujem da nećemo imati problema s kišom ili vjetrom!
O kvaliteti utrke.
Za one koji ne znaju, kratko upoznavanje; utrka u kalendaru svjetskog natjecanja može imati 4 ranga.
1. Najviši rang je UWT i u njega spadaju među inima i svima poznati Tour De France, ovdje nastupaju sve momčadi iz prve biciklističke lige te nekoliko iz druge, ali samo uz pozivnicu.
2. rang je Pro razina i u njima nastupa do 70% prvoligaških (da nastavim nogometnom terminologijom) ekipa, no ovdje mogu nastupati ekipe i iz 2. i 3. lige.
3. rang ima oznaku 1. i u njega spada i naša utrka. U njoj prvoligaši mogu činiti do 50% momčadi dok je ostatak momčadi iz nižih liga. Moram se sa sjetom i zlovoljom sjetiti određenih likova koji su uništili Tour of Croatia koja je preteča ove utrke i tako ju vjerojatno zaustavili da danas možda bude čak Pro razine.
I kad već radim popis, 4. rang ima oznaku 2. i ovdje uopće ne nastupaju momčadi iz prve lige.
Dakle, naša utrka je u 3. ligi svjetskog kupa. Iako zvuči loše, nije uopće. Mnoge zemlje, pa i one iz Europe, imaju upravo tu razinu i često na njima sudjeluju odlične momčadi s odličnim vozačima. Tako je i kod nas, imati ćemo prilike pogledati dobre ekipe s nekoliko zvučnih imena. Izdvojio bih svih pet ekipa iz prve lige, odnosno “UCI World Teams” razine:
Bahrain – Victorious iz Bahreina (s jakim Hrvatskim i Slovenskim potpisom)
Ineos Grenadiers – Velika Britanija
Lidl-Trek – SAD
Team DSM-firmenich – Nizozemska
Team Jayco Alula – Australija
Zatim iz 2. lige “UCI Pro Teams”:
Eolo–Kometa – Italija
Uno-X Pro Cycling Team – Norveška
Dvije španjolske ekipe:
Caja Rural–Seguros RGA, Equipo Kern Pharma
i Q36.5 Pro Cycling Team iz Švicarske
Iz treće lige ili “Continental teams” razine izdvojio bih, Adria Mobil i Ljubljana Gusto Santic iz Slovenije.
Ukupno 18 ekipa sa po 7 vozača u svakoj, što znači da će utrku započeti 126 vozača.
Po mom mišljenju, definitivno najjaču ekipu imaju Ineos Grenadiers, iza njih je Bahrain Victorius, dok Lidl Trek i DSM imaju nekoliko vrlo dobrih i poznatih pojedinaca, UNO-X će isto tako vjerojatno imati nešto za reći u sprinterskim dionicama.
O vozačima.
Iz Ineosa nam dolazi Joshua Tarling, devetnaestogodišnjak koji je ove godine osvojio brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u kronometru, a u istoj disciplini je prije nekoliko dana postao Europski prvak! Iako na utrci nema kronometra, taj dečko može vući. 🙂 Tu su i 21-godišnji Magnus Sheffield s nekoliko odličnih rezultata u jakim utrkama ove godine i 25-godišnji Ethan Hayter, koji je prošle godine osvojio utrke po Poljskoj i Norveškoj, dok je na proljeće ove godine osvojio etapu u Romandiji (Švicarskoj). Ova utrka mu je na putu povratka nakon teške ozljede koju je zadobio u lipnju. Ne smijemo zaboraviti sprintera Eliu Viviania, koji iako više nije u onoj prvoj ligi sprintera, ima još ponešto za pokazati na utrkama poput naše. Pomagat će im još nekoliko iskusnih vozača s mnogo vrhunskih utrka u nogama.
Bahrein nam dovodi Slovenca Mateja Mohoriča, pobjednika tri etape na TDF, pobjednika jedne od najprestižnijih talijanskih jednodnevnih utrka Milano – San Remo i među inima prošlogodišnjeg izdanja CroRace. Moram spomenuti i našeg Frana Miholjevića koji se prošle godine pokazao svijetu osvojivši etapu Giro di Sicilia, a ove godine je ponovno postao državni prvak na kronometar.
Lidl Trek dovodi prvaka SAD, Quinna Simmonsa kojemu je ovo prva utrka nakon teškog pada na ovogodišnjem TDF, i nadam se prva stepenica na putu oporavka, jer ovo je vozač koji je skrenuo pažnju na sebe pobjedom na utrci Tour de Wallonie. Zanimljivo je da je rođen u istom gradu kao i aktualni pobjednik utrke po Španjolskoj, Amerikanac Sepp Kuss. Oba su naime rođena u Durangu, Koloradu.
Talijan Alberto Dainese iz ekipe Team DSM-firmenich dolazi direktno iz Španjolske, gdje je na Vuelta a Espana osvojio jednu etapu. Ove godine osvojio je etapu na Giro d’Italia te jednu u Norveškoj, na Arctic Race of Norway.
*nadopuna, 25.9. U posljednji trenutak u ekipu je ušao i Britanac Oscar Onley koji je prošle godine osvojio čak dvije etape CroRace utrke te završio 3. u generalnom plasmanu. No,kako se vraća nakon ozljede ključne kosti koju je zaradio na Vuelti prije mjesec dana, pitanje je u kakvoj je formi. Kako je rehabilitacija trajala kratko, moguće je da bude konkurentan u penjačkim dionicama. Dainese ipak neće nastupati na utrci. Umjesto njega momčad je dodala Tobiasa Lund Andresena koji je na utrci po Danskoj u leđa gledao samo naboljmim sprinterima svijeta!
Australska momčad Team Jayco AlUla, u posljednji trenutak je na popis stavila Irskog penjača Eddia Dunbara. On je također morao rano odustati od Vuelte, pa je pitanje koliko se uspio oporaviti. Ako je uhvatio nešto od prijašnje forme, sigurno može biti dobar na 4. etapi.
Uno X nam dovodi Alexandera Kristoffa, koji iako više nije u prvoj ligi sprintera, ima mnogobrojne pobjede na vrhunskim utrkama, i vjerujem da će na našoj utrci biti itekako konkurentan.
Iz lokalnog patriotizma ću izdvojiti našeg cestovnog prvaka Viktora Potočkog koji vozi za Slovenski Ljubljana Gusto Santic i vjerujem da će se željeti pokazati, barem kojim bijegom.
Dobre rezultate bi još mogli ostvariti Australac Damien Howson iz Q36.5 Pro Cycling Team, treći ukupno u nedavno završenoj Tour of Britain (2.Pro) i 4. ukupno na Vuelta a Burgos (2.Pro). *25.9. Momčad je u zadnji čas maknula Howsona s popisa.
Čeh Jakub Otruba iz ATT Investments koji je na nedavnim utrkama iste razine kao CroRace bio redovito oko 10. mjesta u generalnom plasmanu. Orluis Aular, prvak Venezuele, koji vozi za Španjolski Caja Rural – Seguros RGA, koji prije nego što je odustao od ovogodišnje Vuelte, na tri sprinterske etape bio među prvih 10.
Vozači iz UCI World teams i Proteams razine koji bi se mogli pokazati na pojedinim etapama, bazirano na ovogodišnjim rezultatima:
Penjači:
Frank van den Broek, Development Team dsm-firmenich
Fernando Barceló, Caja Rural – Seguros RGA
Fernando Tercero, EOLO-Kometa
Roger Adrià, Equipo Kern Pharma
Jonas Gregaard, Uno-X Pro Cycling Team
Sprinteri:
Tim Torn Teutenberg, Lidl – Trek
Jon Aberasturi – Lidl Trek
Iúri Leitão, Caja Rural – Seguros RGA
Giovanni Lonardi, EOLO-Kometa
Tilen Finkšt, Adria Mobil
Mirco Maestri, EOLO-Kometa (on se može i dosta dobro penjati)
Krenimo na etape:
- Primošten – Sinj, utorak, 26.09., početak etape u 12:25
Duljina 181 km, 2500 metara uspona.
Lijepa ruta kroz srednju Dalmaciju, od Primoštena uz obalu krećemo prema Šibeniku gdje će biti prvi prolazni cilj i prva prilika za osvajanje bodova za plavu majicu. Nakon toga skrećemo na istok kroz zaleđe gdje nas čekaju dva uspona 2. i 3. kategorije koji će donijeti bodove za zelenu, penjačku majicu. Nakon toga spuštamo se u Split gdje će biti još jedno odmjeravanje za bodove, a nakon toga penjemo se na Klis, koji je kategoriziran kao 2. razina, što znači još bodova za penjače. Odande do cilja ostaje nam još oko 45 kilometara i još jedan prolazni cilj za skupljanje bodova kod Alkarskog trkališta. Odande će vozači napraviti krug oko grada i ući će sa sjeveroistočne strane. Prije cilja, na nekih 700 metara, čeka ih rotor, pa jedan blagi desni zavoj, i onda relativno duga ciljna ravnina. Cesta nakon rotora ima tri trake, ali se uskoro sužava na dvije, pa će sprinterske ekipe morati paziti da budu među prvima na izlasku iz rotora. Cesta se nakon rotora također lagano spušta prema cilju.
Predviđam da će sve bodove prije Sinja skupiti bijeg koji ni u jednom trenutku neće imati više od dvije minute prednosti, a da će nakon uspona na Klis ekipe koje će htjeti sprintati taj bijeg uhvatiti negdje oko Sinja. Favoriti su Elia Viviani, Alexander Kristoff, Orluis Aular, Tobias Lund Andresen i Iúri Leitão no najbrži bi mogli biti Andresen ili Viviani. Prvi zbog posljednjih rezultata a drugi zbog snage momčadi.
- Biograd na Moru – Novalja, srijeda, 27.9., početak etape u 14:15.
Duljina 114.5 km, 1050 metara uspona.
Najkraća etapa ovogodišnje utrke vodi od Biograda na Moru uz obalu prema Zadru, gdje će biti prvi prolazni cilj. Nakon toga skreće na sjever kroz Ravne Kotare prema Posedarju, odakle kreće uspon treće kategorije na Joviće, a zatim nastavlja prema Pagu. Ondje je na 86,5 kilometara drugi prolazni cilj, a odmah nakon toga slijedi uspon druge kategorije na Gradac. Odande se spuštamo u Novalju, gdje će se napraviti krug, pa ćemo nakon prvog prolaza kroz cilj i skupljanja bodova za plavu majicu nakon kilometra i pol dobiti drugog pobjednika ove utrke.
Na utrkama više razine obično su ovako kratke etape donosile eksplozivno utrkivanje, no nisam siguran da se tome usudim nadati u ovom slučaju. Dva uspona su preslaba da bi napravila razliku ovim vozačima. Prvi uspon vuče se gotovo deset kilometara i za to vrijeme ne skupi niti 200 metara uspona, dok je onaj u Pagu relativno strm, ali je i dosta kratak. Iako iza njega slijedi još jedan sličan, mislim da neće napraviti nikakvu razliku. Bijeg će, ako se uopće i uspije formirati, dobiti možda minutu prednosti i nakon Paga će peloton biti zajedno za sprint. No, u Pagu će se kretati relativno uskim ulicama, pa će trebati biti oprezni, nadam se suhoj cesti! U Novalji pak su stvari relativno jednostavne, kao i prvi dan imamo dva prolaza kroz cilj, no nakon prvog prolaza imamo rotor i onda oštro skretanje u desno i odmah nakon toga ne prestrmi, no ipak uspon koji bi možda nekome iz pelotona mogao poslužiti kao odskočna daska za pokušaj bijega. Naime, taj uspon traje možda 500 metara, ali nakon njega je još toliko ravne ceste, a zatim se lagano spuštamo prema cilju.
Rekavši to, ipak mislim da peloton to neće dopustiti, pa vjerujem da će se za pobjedu boriti četvorica koje sam naveo za prvu etapu: Elia Viviani, Alexander Kristoff, Orluis Aular, Tobias Lund Andresen i Iúri Leitão. As DSM has shaken up the sprinter hierarchy by removing Dainese, then whoever wins the first stage could very well continue their success with a victory in Novalja.
Činjenica je da su se nakon pandemije prosječne brzine kojima biciklisti voze na utrkama osjetno povećale, a kako na ovoj etapi nema previše dugih uspona, iako nije naravno ni ravna kao tepsija, lako je moguće da pobjednik u cilj uđe nakon samo dva i pol sata utrkivanja.
- Otočac – Opatija, četvrtak, 28.9., početak etape u 13:30
Duljina 133.5km, 1700 metara uspona.
Još jedna relativno kratka etapa ali ipak sa 700 metara uspona više. Etapa kreće iz Like, Otočca pa se preko Vratnika koji je kategoriziran kao uspon 3. kategorije spuštamo u Senj, pa po jadranskoj magistrali nastavljamo preko Novog Vinodolskog u kojem će se skupiti još nešto bodova za plavu majicu. Odande nastavljamo usponom druge kategorije na Bribir, pa ćemo u Rijeku na novi sprint u prolazni cilj a odande za Opatiju. I ovdje počinje zabava! Naime, organizatori su i u ovoj etapi složili krug i pol na cilju. No, zapaprili su sa strmim i kratkim usponom i isto takvim spustom prema obali. Još je jedna zamka, odmah nakon ultra brzog spusta do obale, slijedi oštro skretanje ulijevo i odande je samo 300 metara do cilja!
Završni krug bi mogao biti veoma zanimljiv i uzbudljiv, samo držim palčeve da ne bude kiše, jer će tada biti veoma, veoma opasno! Ovo je prva etapa koja nije za sprintere, već za vozače koji su veoma eksplozivni na kratkim i strmim usponima poput ovog u Opatiji, koji se u samo 410 metara digne 56 metara u visinu! Što daje prosječan uspon od 13.6%! Uspon je inače korišten u CroRace utrci 2021. i trenutno najbrže vrijeme drži Santiago Buitrago iz momčadi Bahrain Victorius. S druge strane, spust prema cilju je nešto manje strm, i u 460 metara se spusti samo 49 metara, što daje prosjek od 10.5%. Na ovoj završnici velikim slovima piše Matej Mohorič, koji je na sličnoj vrsti terena odvažnim napadom na usponu i ludo hrabrim spuštanjem osvojio Milan – San Remo. To bi sve trebalo doći nakon što se u Rijeci ulovi bijeg, koji će vjerojatno činiti netko tko je u prethodna dva dana skupljao bodove po usponima i sprintevima na prolazne ciljeve.
Uz Mohoriča, ovdje bih kao kandidate za pobjedu dodao Magnusa Sheffielda. Te, ako su se uspjeli dobro oporaviti, svakako Quinna Simmonsa i Ethana Haytera, Eddia Dunbara i Oscara Onleya.
- Krk – Labin, petak 29.9., početak etape u 11:45
Duljina 191km, 3650 metara uspona.
Iz Opatije se peloton seli do Krka odakle krećemo na etapu koja nam donosi nam prvi pravi, HC uspon na Poklon, na Učki. Kategorizirano je 692 metra uspona u 12 kilometara ceste, s prosječnim usponom od 5,8% a maksimalnim nagibom od 14%. No, do ondje su dva prolazna cilja u Malinskoj te Viškovu preko kojeg dolazimo do prije spomenutog uspona. Ne samo ovaj, već i ostali koji nam slijede, čine ovo kraljevskom etapom utrke koja uz 191 kilometar duljine donosi i 3650 metara penjanja. Nakon ove etape ćemo sigurno dobiti prvih 5 u poretku, a veoma vjerojatno i pobjednika cijele utrke. Ipak, prije pobjede vozači će se morati s Učke veoma strmim spustom dočepati Boljunskog Polja sa zapadne strane planine te ih nakon samo nekoliko kilometara čeka novi, kratki i strmi uspon s maksimalnim nagibom od 18%, do mjesta Afrići. Odande nastavljaju prema Pazinu gdje će biti još jedan sprint kroz prolazni cilj i odmah nakon njega opet se penju prema Lindaru, usponom koji je označen 3. kategorijom. Narednih dvadesetak kilometara nastavljaju na jug, ne baš previše ujednačenim spustom prema dolini rijeke Raše nakon čega ih čeka predzadnji uspon dana, prema Labinu. Noge će već biti poprilično teške, no tko bude dobar ovdje, biti će veoma blizu pobjedi. I danas će raditi krug, što znači da će prije samog završetka etape, jednom proći kroz ciljnu ravninu. No taj zadnji krug, a pogotovo zadnji kilometar biti će paklen. Gotovo sto metara uspona, po kaldrmi, vjerujem da će biti lijepo za gledati, no vozači će itekako patiti.
S obirom na količinu uspona, u Labin će doći samo najbolji penjači, tako da pretpostavljam da će to biti relativno mala grupa od možda do 15 vozača. Mislim da bi među njima opet mogao biti Matej Mohorič kome bi pobjeda na ovoj etapi zacementirala drugu za redom pobjedu na CroRace. No, Magnus Sheffield iz Ineosa bi mu to mogao otežati, kao i Simmons i Hayter ako budu u dobroj formi. Pridružiti bi im se mogli i Cepeda iz Caja Rural – Seguros RGA i Jonas Gregaard iz UNO – X.
- Crikvenica – Ozalj, subota 30.9., početak etape u 10:05
Duljina 189km, 2550 metara uspona.
Druga najduža etapa utrke s najviše uspona poslije 4. Unatoč toj činjenici očekuje se da će se u Ozlju opet sučeliti sprinteri.
No, prije toga moraju se s Crikveničke razine mora dići do Breze, 1084 metara nad morem na usponu koji ih vodi prema Ogulinu. I to praktički odmah nakon što zsatava označi početak etape! Uspon traje 20 kilometara i osim jednog ravnog segmenta tri kilometra nakon starta ostalih 19 se nonstop penju! Ipak, uspon je veoma ujednačen i najveći gradijent je 8 posto, tako da peloton uglavnom neće imati mnogo problema i vjerojatno će ga proći bez velikog stresa. Vozačima koji će još osjećati noge od 4. etape ovo će biti veoma bolan početak. Ipak, kako je gotovo polovina ukupnog uspona na etapi koncetrirana upravo u prvih tridesetak kilometara, dalje ih očekuje ipak mnogo više spusta jer im je cilj u Ozlju na jedva 136 metara nad morem. No, cesta do tamo ima poprilično hupsera tako da će itekako morati okretati pedale, pogotovo sprinterske ekipe da bi dostigle bijeg koji će se vjerojatno formirati na usponu. Kako je od kraja uspona do cilja još 162 kilometra, sumnjam da će bijeg činiti itko tko može utjecati na generalni plasman, već će to vjerojatno biti netko tko bi možda pokušao oteti ili zadržati penjačku majicu zarađenu u prethodnim etapama. Iako je lako moguće da pobjednik 4. etape osim crvene i ima i tu zelenu majicu s pristojnom zalihom bodova.
U tome slučaju imat ćemo bijeg za pokazivanje na televiziji koji će sprinterske ekipe uhvatiti vjerojatno oko Duge Rese. A možda i prije, ako će netko od sprintera htjeti skupiti koji bod za plavu majicu jer je prolazni cilj s bodovima u Josipdolu, 104 km prije kraja etape. Ako ne tamo, idući prolazni cilj je u Generalskom Stolu a treći i posljednji na ovoj etapi u prije spomenutoj Dugoj Resi. Odande do Ozlja će vozači imati dva strma spusta, dva prelaza preko pruge jedan uski most i jedan neosvjetljeni tunel. Kad na 18 km prije cilja prvi put prođu kroz Ozalj upoznati će svoju ciljnu ravninu, no čini se da se neće moći opustiti do kraja etape jer krug vodi uskom cestom kroz naselja prema i uz Kupu s nekoliko oštrih skretanja. Nadam se da će peloton sve to uspješno navigirati jer ima dosta točaka koji mogu donijeti padove vozača!
Moram ovdje napomenuti da svoje informacije o ruti crpim iz vodiča o utrci sa službenih stranica organizatora te Google Maps aplikacije. Uspoređujući ucrtanu rutu iz vodiča (koja je nažalost dosta slabe razlučivosti) s onim što je snimljeno na Googlovim kartama, kraj ove etape mi ne ulijeva povjerenje, jer po snimkama iz rujna 2022. dio ceste gdje je ciljna ravnina je industrijska zona i makadam! Vjerujem da ako sam dobro očitao rutu da je taj makadam asfaltiran, no ciljna točka neće baš biti spektakularna. OK, Ozalj je malo mjesto i u centru vjerojatno nema dovoljno prostora da bi se organizirala ciljna ravnina, pa su se organizatori maknuli tamo gdje će ga svi imati dovoljno. Svejedno, ovo će biti itekako lijepa etapa za pogledati jer se s mora dižemo u predsoblje Gorskog Kotara, pa preko Ogulina nastavljamo lijepim krajem uz naše poznate rijeke.
Ako sve bude u redu, vjerujem da ćemo opet imati grupni sprint u kojem će kandidati opet biti Elia Viviani, Alexander Kristoff, Orluis Aular, Tobias Lund Andresen i Iúri Leitão. Ovdje bih zbog ogromnog iskustva dao prednost Kristoffu i možda Vivianiu jer će pozicioniranje u pelotonu te dva oštra skretanja prvi na 500 a idući na oko 250 metara prije cilja odlučivati o pobjedniku.
- Samobor – Zagreb, nedjelja 1.10., početak etape u 11:25.
Duljina 157,5km, 625 metara uspona.
Posljednja etapa već tradicionalno starta u Samoboru te preko Velike Gorice, Dugog Sela, Vrbovca i Svetog Ivana Zeline vodi u centar Zagreba gdje će završiti vjerujem spektakularnim sprintom ispred fontana kod Nacionalne i svečulišne knjižnice. Do tamo će vozači imati dva prolazna cilja, odmah nakon starta u Svetoj Nedelji te na 70. kilometru u Dugom Selu. U Svetom Ivanu Zelini biti će jedini brdski cilj dana, uspon 3. kategorije, 50 kilometara prije cilja. Utrka nastavlja autocestom prema centru Zagreba gdje će vozači tri puta proći kroz ciljnu ravninu. S time da drugi prolaz donosi bonifikaciju za 3. i posljednji prolazni cilj dana i utrke.
Završni krugovi će se voziti od Ulice Grada Vukovara na sjeveru do Avenije Dubrovnik na jugu preko Mosta slobode i sigurno će dati dobre uvjete za pravi sprinterski finiš etape i utrke.
Bijeg, vjerojatno kontinentalnih ekipa će pokupiti bodove do Zeline, a kad dođemo na prilaze Zagrebu peloton će ih dostići i zadnjih tridesetak kilometara ćemo imati borbu za pozicije prije ulaska u krug za sprint. I dalje imamo standardnu ekipu osumnjičenika za pobjedu, Elia Viviani, Alexander Kristoff, Orluis Aular, Tobias Lund Andresen i Iúri Leitão, no nije nemoguće da se netko odvaži i iz pelotona pokuša pobjeći nešto ranije i sam ući u cilj. Iako, s obizirom na kvalitetu utrke, sumnjam da ima vozača koji nešto tako mogu izvesti na ovako ravnim i širokim cestama. Na ovoj etapi ako je u dobroj formi prednost za pobjedu bi dao Vivianiu, jednostavno zbog snage ekipe koja je s njim. Vjerojatno će onemogućiti ikakav bijeg u finalu i držati dobar tempo da ga lansiraju u sprint nakon posljednjeg lijevog zavoja prije ciljne ravnine. Iako, Andresen i Leitão disali su za vrat najjačim sprinterima trenutno u svijetu pa ne bi bilo čudno da upravo netko od njih bude najbrži.
Želje za naredna izdanja utrke
Biti će ovo zanimljiva utrka, s prekrasnim kadrovima naše zemlje. Volio bih da u narednim izdanjima bude jedna dobra brdska etapa samo po Gorskome Kotaru jer je to prekrasan kraj i za oko i za utrkivanje biciklom. Nekva vrsta kriterij etape po nekom od naših većih južnih otoka iako logistički komplicirana bila bi odlična za gledanje i utrkivanje. Etapa koja bi uključila Dubrovnik, Pelješki most i ponovni uspon na Biokovo bi isto bila prekrasna razglednica koju bi odaslali u svijet. I da ne zaboravim sjever Hrvatske, Slavonske gore nude prilike za pristojnu kombinaciju penjanja i ravničarske etape, s mogućim brdskim ciljem na Omanovac, koji bi itekako izdvojio najbolje penjače. Za kraj sam ostavio ceste kojima ja najviše vozim, mnogobrojni kratki i strmi bregovi Međimurja i Hrvatskog Zagorja također bi mogli ponuditi eksplozivno i zanimljivo utrkivanje u etapi stila Belgijskih proljetnih klasika. Jasno mi je da je to lako napisati a nije baš jednostavno organizirati, ali eto, smijem malo i sanjati. 😊
Mogući pobjednici
Za kraj, stavljam vrat na panj i kao pobjednike utrke predviđam:
Matej Mohorič ili Magnus Sheffield. Srce vuče za Mateja no po snazi ekipe Sheffield ima više izgleda.
Plava majica za bodovnu klasifikaciju, Tobias Lund Andresen / Viviani.
Zelenu majica za brdsku klasifikaciju, najvjerojatnije će nositi pobjednik 4. etape Mohorič ili Sheffield.
Najbolji mladi vozač (do 23 godine), bijelu majicu nosit će Amerikanac Magnus Sheffield.
Nadam se da sam nekoga od vas zainteresirao za utrku koju ćete moći gledati i na nacionalnoj televiziji a mnogima od vas će proći pred kućnim pragom. Ako ste u mogućnosti, izađite na ulicu i pozdravite bicikliste. Pogotovo na usponima, podrška im mnogo znači. Također, tako odgajamo nove generacije pa možda u budućnosti dobijemo još jaču utrku na kojemu će netko od Hrvata igrati značajniju ulogu. Zagrepčani, utrka po gradu neće dugo trajati, dođite na ciljni krug i uživajte u vratolomnim brzinama koje ovi ljudi postižu u sprintevima.
Za vas koji poput mene pratite natjecateljski biciklizam, komentirajte, koga sam podcijenio, koga precijenio a koga zaboravio?
Naravno, mislite li da je tekst dobar i koristan, cijenio bih da ga podijelite na društvenim mrežama. A i meni ćete dati podstrek da možda kad krene utrka napišem kratke sažetke etapa? 🤔😊
Odgovori