13. do 19. veljače. 2023.
Četiri dana, četiri vožnje u sredini veljače, pa nije loše. 🙂
I krenuo sam odmah u glavu, u ponedjeljak, 13. veljače u 5:05, još po mrklome mraku. Da budem iskren, dugo nisam iz Murskog Središća krenuo u Čakovec na posao, no bila je viša sila. 🙂
Nije to neka strašna udaljenost, 14 i nešto sitno kilometara, mnogo puta sam to vozio i po gorim uvjetima. Ok, nije bilo baš pretoplo, Garmin je javio -3, vjetar je bio donekle povoljan, krenuo sam dovoljno rano da stignem u Čakovec i na posao. Ove stvari sad već vozim na autopilotu, nosim svijetlu i jako vidljivu odjeću, imam više lampica straga i naprijed i to se samo pegla. 🙂 Trenutno se glavna cesta obnavlja i nadam se da će sa završetkom radova dobiti još kilometara kvalitetne biciklističke staze. Javiti ću kako će to ispasti.
Što se tiče odjeće za takvo putovanje, više slojeva, termo i otporno na vjetar i obavezna bandana preko usta. Ne tiskati prejako i sve 5. 🙂 Jedini problem koji trenutno imam u noćnoj vožnji je moje svjetlo s aliexpressa kupljeno prije par godina.
Iako sam u stvari zadovoljan njime, dobro svjetli i ima dobru autonomiju, kako vrijeme prolazi tako se sve čudnije ponaša. Naime, iako sam nabavio set potpuno novih baterija s velikim kapacitetom (cca 6000 Mah.) odmah pokazuje da su baterije pri kraju. Dobro, neću sad mnogo o njoj, još ću ju koristiti i biti će vremena za komentiranje.
Dakle, tjedan je počeo udarnički, 33 minute ranojutarnje tjelovježbe za razbuđivanje. 🙂
I evo nam srijede 15.2.2023, kada sam krenuo preko Drave u susjedstvo. Ruta koju relativno često vozim kad mi se ne misli mnogo, kada želim više ravnice i nešto malo penjanja. Dakle, preko Varaždina do Varaždinskih toplica i onda nazad preko Jalžabeta, Orehovice do Čakovca.
Doduše, kako relativno dugo nisam išao onuda smetnuo sam s uma da je to nešto više od 50ak km kako sam planirao tog dana. Nisam se želio forsirati, htio sam samo iskoristiti sunčano, relativno toplo zimsko podne nakon jutarnje smjene. Prilazeći Varaždinu, počelo mi je biti jasnije da do mraka neću stići to odvoziti i da bi bilo možda bolje da skratim, pa da nedem do Toplica. No, kako sam ponio svjetlo i reflektirajući prsluk, rekoh, šteta ne iskoristiti dan, pa što ako ću malo u mrak. 🙂 Dobio sam i zanimljivu fotku iz zaglavlja. 🙂
Na dva uspona na ruti nisam se baš jako žurio, zima je, nema pumpanja. Na kraju drugog, sunce je već zapalo iza Ivanšćice i s Jalžabeta sam se spuštao u polumraku. U ravnici Podravine vjetrić mi je ponešto pomagao pa sam ipak malo stisnuo da što prije stignem kući. Manje zbog mraka a više jer sam se malo pretanko odjenuo za noć. Temperatura se spustila na samo 4 stupnjeva i bilo mi je malo friško. Dobro, skupilo se lijepih 63 km za 2:30h.
Petak, 17.2.
Petkom popodne, poslije smjene obično složim vožnju Čakovec – Mursko Središće nekim okolnim, nešto dužim putem. Ovog sam petka išao još malo dužim putem preko Koprivnice jer je neplanirano ispao slobodan dan. A bilo je lijepo sunčano vrijeme s relativno jakim jugozapadnim vjetrom pa zašto ne staviti još koji kilometar u noge? Teren ravan k’o tepsija baš da se može držati dobar ne prejak tempo i peglati. Inače bi na ovakvim vožnjama stao u Koprivnici na kavu, ali sad je još previše friško za sjedenje na terasi. Barem meni. 🙂
Sama ruta, što reći? Uglavnom više ili manje poznate ceste, neke jako loše, Garmin connect mi je opet pripremio nekakav makadam koji ovaj put nisam želio testirati, ali sam zato nekoliko kilometara tjerao direktno u vjetar, iako je ruta bila SZ-JI-SZ i uglavnom sam izbjegao direktnu borbu s vjetrom. Nvz, malo više wata u noge. 😀
Stao sam u nekoliko navrata da snimim pokoju fotku, jer imam vremena, zašto ne zabilježiti koju lijepu ili zanimljivu scenu?
Ne želim ovdje mnogo negativnih vibracija, ali moram pokazati s kakvim se likovima srećem na cesti. Imao sam jarko zelenu jaknu, tako da nije da me se baš ne vidi u svjetlom danu. Samo, mnoge nije briga….
Dobro, ništa mi neće dan pokvarit, kad sam već prošao lišo…
Pogledajte nešto fotki u galeriji ispod.
Na kraju se skupilo lijepih 125 km za malo više od četiri i pol sata.
Nedjelja, 19.2.
Subota je bila dan odmora a u nedjelju je opet bilo neobično toplo vrijeme za doba godine, pa je bilo korisno još malo protegnuti nožice. Odlučio sam posjetiti Mađarsku, pronaći možda koju novu cestu po kojoj još do sad nisam vozio. I u tome sam i uspio.
Za početak sam si složio jedan lijep i kratak uspon prema razglednom tornju iznad Lendave u Sloveniji. Prije neki tjedan sam se onuda spuštao pa sam pomislio da bi fora malo testirati formu na kratkom usponu s prosječnim nagibom od 11,6%. 😁
Nisam se posebno žurio gore, želio sam ga odvesti lagano ali u ravnomjernom ritmu. Uglavnom sam uspio, iako je na pojedinim dijelovima nagib i oko 20%. Na vrhu gorica kod tornja našao sam još jednu cesticu koju do sada nisam vozio, lijep komad među vikendicama i vinogradima.
Spustio sam se nazad u ravnicu i nastavio na sjeverozapad u Mađarsku. Ceste su im često loše, no pozitivno me iznenadila potpuno obnovljena biciklistička staza prema Lentiu. Ako će netko od vas po prvi puta u Mađarsku, ako imate biciklističku kraj ceste, koristite ju. Mađarska policija patrolira cestama i ne vole baš kad se biciklisti ne služe infrastrukturom. Iako je ponekad jako loša. A ponekad jako dobra.
Volim voziti po ovom kraju Mađarske, jer iako su ceste često u očajnom stanju, kraj je lagano valovit, pun šumaraka, velikih polja, često ima stoke, a prometa van glavnih pravaca ima minimalno. Biti će lijepo pogotovo u proljeće kad sve to malo zazeleni.
Nažalost, većina mjesta je vidjela i bolje dane, no nisu Mađari usamljeni u tome,znam da su i u mnogim našim krajevima nažalost slični uvjeti.
Dobro, neću širiti negativu, ljudi i dalje tu žive i iako su poneke kuće napuštene, neke druge su uredne i održavane, ljudi se druže i pomažu si. Kao i sve vožnje u zimi i ova je bila za uživanje u vožnji i krajoliku a ne za nekakvo tjeranje brzine ili čega. Svaki kilometar se skupi i u naredom vremenu se osjeti. Tako će se i ovi, kad dođu topliji dani i bude se malo jače tiskalo na pedale. 🙂
Skupilo se te nedjelje još ravnih 100 km, u malo manje od četiri sata vožnje. Plus, naravno vrijeme koje sam potrošio na fotkanje. 🙂
Da sumiram ovaj tjedan, 303 kilometara, 1400 visinaca u 11 i pol sati aktivnosti.Pa, za nije loše za jedan tjedan u veljači, rekao bih. 😀
Što vi kažete? Je li vam bilo zanimljivo sa mnom? Zanima li vas još što?
Ostavite mi komentar i podijelite tekst. Vidimo se uskoro, hvala! 🙂
Odgovori