Siromašniji tjedan kilometrima, no i bez bica je bilo nešto zanimljivosti.
Iako je sredinom tjedna vrijeme bilo toplo, sunčano i mirno nisam mogao voziti. Prva se dva dana trebalo odmoriti a u srijedu sam imao zakazano kod zubara pa stoga nisam stigao voziti. U četvtak sam pak s dvoje prijatelja sjeo na kavu i porazgovarali smo o jednoj zanimljivoj mogućoj vožnji za neka dva mjeseca. Naravno, neću još pisati o čemu smo razgovarali, no bude li sve OK sigurno ćete o tome čitati u nekom novom blogu. 🙂
Petak, 24.2.
Standardno putovanje Čakovec – Mursko Središće. Preko Štrigove. 🙂
Poprilično jak jugozapadnjak najavljivao je promjenu vremena koja će se pogotovo osjetiti u narednom tjednu. No, bilo je i toplo za ovo doba godine pa sam mogao relativno lagano odjeven odvrtjeti ovu vožnju.
Za ovaj vikend nisam planirao previše duge i zatjevne vožnje. Znao sam da u subotu neću voziti zbog vremena, naime bila je najavljena kiša ali sam se nadao da ću u nedjelju moći odvrtjeti nešto pa da tjedan završim sa preko 100 km u nogama.
Tako sam u petak napravio više manje standardan odabir rute, iz Čakovca na jug do Dravskog bazena, pa onda preko nekog od hupsera do Štrigove i odonuda do Murskog Središća. Prvi dio je bilo nešto borbe s vjetrom a prema sjeveru je bilo lakše. 🙂
Oblaci su se relativno brzo navukli na horizont pa sam prije no što sam očekivao morao paliti rasvjetu, ali nvz. zato ju i vozim sa sobom. Nisam se ništa posebno ni forsirao no skupilo se 56 km i 350 visinaca u dva sata i deset minuta. Garmin mi kaže da sam ovom vožnjom ne prevelikog intenziteta (što sam i sam znao 😀 ) ponešto pojačao aerobne sposobnosti a održavao razinu anaerobnih. Točno kako treba. 🙂
Nedjelja, 26.2.
U subotu nas je natopila obilna kiša, ali nedjelja je donijela suho vrijeme i neugodan sjeverni vjetar na nekoliko stupnjeva iznad nule. Ali, lako je voziti po sunačnom i toplom danu. 🙂
Nisam baš imao nekakav poseban plan vožnje, znao sam da želim voziti oko dva sata, da želim ravnicu i takav smjer da mi u povratku vjetar bude u pomoć. S obzirom da je puhao sjever, trebalo je krenuti u sjevernu stranu, znači u Sloveniju. što nije neki problem s obzirom da je Mursko Središće tik uz granicu. 🙂
Nisam imao nikvu rutu u Garminu, vozio sam početak koji sam znao i onda sam skrenuo nekamo gdje do sada nisam vozio, barem ne da bi se sjećao. 🙂 Jedno skretanje, drugo, treće i odjednom sam se našao dosta zapadnije nego sam planirao. Fulao skretanje. 🙂 Dobro, kako mi je u tom smjeru puhao vjetar u nos, barem se bilo lakše vratiti.
Iako volim voziti po ruti koju si definiram prije, s vremena na vrijeme lijepo je otići u donekle nepoznato pa kuda prođem i kamo već dođem. Ovaj kraj je poprilično kultiviran pa nije problem, većina mjesta ima više asfaltiranih puteva do sljedećeg pa je onda i lako lutati.
Uglavnom, nakon nekoliko vožnji po ugodnijem vremenu opet je bilo poprilično friško, no, kako sam napisao na Stravi, “no pain, no gain…“. Na kraju tjedna se skupilo oko 130 km, 500 visinaca i 5 sati vožnje. Dovoljno, ne treba svaki tjedan biti onako jak. Vele oni koji treniraju da je i odmor dio treninga. 🙂
Naredni tjedan će biti kišovit, u mnogim dijelovima zemlje padati će snijeg i biti će mnogo problema u prometu. No, ako se za vikend vrijeme proljepša, ja ću možda potegnuti nešto malo duže. 🙂 Čitamo se idući tjedan!
Odgovori