Nastavljam vožnju prošlogodišnjim rutama, na redu su dva topla, pa već i vruća mjeseca. Mnogi ste posjetili zapis o prethodna dva i veoma mi laska što ste dio svojeg vremena potrošili na moja biciklistička (više ili manje) lutanja. 🙂 Da ne bi previše dužio, krenimo odmah na svibanj!
Gledam ovu kartu i po glavi mi se vrti stvar “Go West” od Pet Shop Boysa. Kao što možete vidjeti, otišao sam u par navrata poprilično na zapad. Mogu reći da su to bile stvarno zanimljive, pomalo i naporne ali i veoma lijepe vožnje. Ipak, krenuti ću kronološki.
Ne bih posebno pisao o vožnji kada je nastala gornja fotka jer je bila onako, kad imate nekoliko slobodnih sati u lijepom sunčanom popodevu za ubiti. No, kada ste dosta na cesti, onda u glavi imate i fotogenična mjesta pa si vožnju prilagodite tako da prođete kraj njih. Stanete, snimite fotku i vratite se kući. Znoj se potrošio, fotke su se snimile, dobro utrošeno poslijepodne.
Još jedan pogled na Donačku goru, ovaj puta sa istočne strane. Fotka je nastala na lijepom ali zahtjevnom istraživanju Haloza, regije Slovenije koja s naše strane prelazi u Hrvatsko Zagorje. Ovuda se lijepo voziti, prometa je malo, ceste su uglavnom veoma dobre, vidici su lijepi. Jedina nezgodna nuspojava je što su usponi u pravilu poprilično strmi. 🙂 Dan u kojem je nastala ova fotke je pokrio 150.57 km u 6h24 minute i sadržavao je 1383 metara uspona.
Gornje dvije fotke nastale su nedaleko od Međimurja, no opet u Sloveniji. Jeruzalemski kraj s malim vinorodnim brežuljcima, no isto kao i u Halozama često poprilično strmim usponima i spustevima. Ipak, nešto kraćim i nešto lakšim za pregaziti. I naravno, moja Vandrala da popuni kadar. 😊
E, ako vam se čini da sam na gornjoj fotki nešto više nego na prethodnima, u pravu ste! Ovo je u Austriji na otprilike 1000 metara nad morem. Baš je lijepa, rekao bih klasična ruralna planinska scena. Ova i donje fotografije nastale su u sklopu Fleché Croatie vožnje, koja se
svake godine održava negdje u rano proljeće. Ove godine je to bilo polovicom svibnja. što je donijelo svoje zanimljive uvjete. Naravno, nešto sam napisao i o toj 24 satnoj ekipnoj vožnji, pa možete pogledati ovdje: Fleché croatie 2025.
Nas trojica, ekipa “Bolje stari, bolje nori” negdje na prvoj trećini puta. Prije nego što ćemo čekati da prestane kiša da bi se u noći penjali na prijevoj 1100 metara nad morem i po magli i mokroj cesti spuštali se na drugu stranu. 🤷🏽♂️🙂
I jedna fotka rijeke Save već ujutro iduće dana te iste vožnje. Lijepo, spokojno. Kao i naš duh, na kraju zahtjevne vožnje. 🙂Ovo je nama bilo treće sudjelovanje na Flechéu, treću godinu za redom. Bio bi sretan ako bismo mogli ponoviti i četvrti put.
I za kraj priče o Flecheu, ako vam se ne čita baš toliko mnogo, u ovome videu sam ja tekst čitao za vas. Možete ga staviti da se vrti u pozadini a vi za svojim poslom. 🙂Eh, da. Skoro sam zaboravio brojke!
Naš ovogodišnji nastup je donio 411.5km s 3569 metara uspona za 18h10min okretanja pedala. A sve zajedno 24 sata od starta u Čakovcu do cilja u Ratiktju kod Zagreba.
I šećer na kraju? 😊Praznični dan u Hrvatskoj iskoristio sam da vlakom iz Čakovca dođem do Pragerskog u Sloveniji i odande krenem biciklom oko Pohorja. Vožnja vlakom značila je da sam u dan krenuo nešto kasnije nego da sam cijelu rutu vozio biciklom, no uštedjela mi je oko 70 kilometara okretanja pedala. Pa sam tehnički do Pragerskog stigao u isto vrijeme, no mnogo odmorniji.
Ako vas ovo podsjeća na nešto čime bi se vlak vozio, u pravu ste. Vozim se po dionici nekadašnje željezničke pruge od Dravograda do Velenja. Slovenci su ju lijepo asfaltirali i pretvorili u biciklističku stazu i turistički prozivod.
Ću, ću, ide bicikl u tunel. 😊
I evo me na sjevernim obroncima Pohorja uz rijeku Dravu koju sam pratio dobar dio puta prema Čakovcu. Ako ste pogledali blog o permanentome brevetu iz prošlog mjeseca, možda se sjećate da nisam baš bio sretan vožnjom cestom uz Dravu od Maribora na zapad. Sada se vozim u suprotnome smjeru no u potpunosti sam izbjegao tu cestu i uživao u prekrasnim pogledima, malim cestama i s malo prometa.
Da prisnažim, nije li čarobna ova refleksija u rijeci? Taj dan je ispao dug 218 km, s 2516 metara uspona u 9 sati vožnje.
A cijeli svibanj?
11 vožnji za 1506 km sa 12455 metara uspona.
62h12 minuta s prosječnom brzinom kretanja 24.2 km/h
No, nećemo uživati u lovorikama, lipanj je već tu! Treba u nove pobjede! 🙂 Ako je pjesma svibnja bila “Go west”, sada bi to sigurno trebalo biti nešto s južnom, morskom tematikom. Odabir ostavljam vama. 🙂
Što se tiče ostatka vožnji, iako na karti djeluju maleno, gotovo sve su bile od 100 km pa na više.
Bio je tu četvrti brevet od 200 km u sjećanje na Matiju Kovačevića. To je ono skroz lijevo, skoro do Celja.
Bile su tu još dvije duže vožnje kroz Sloveniju, no svakako je spektakl mjeseca bila vožnja na Pag te povratak kući. O tome sam naširoko pisao pa neću ponavljati, ako vas zanima pogledajte ovdje:
Špaga do Paga!
Paška lutanja, dan 1.
Paška lutanja, dan 2.
Noćna vožnja biciklom sa Paga!
Ta priča se odvila u 4 dana preko otprilike 670 kilometara i 8000 metara uspona. Usred toplinskog vala. 🤷🏽♂️🙂
Prijatelj Dadek, dio Bsbn ekipe na brevetu. Ja sam malo požurio pa je ispala dobra fotka. 😊
Kad si gladan žedan, nisi svoj. 😁Gotovo na kraju breveta, na posljednjoj kontrolnoj točki priuštili smo si vodu i vodu s hmeljom. 😊
Iako to rijetko radim, ovaj puta sam ipak uzeo kraft lager kojeg sam onda i dobrano razvodnio, da ne bi bilo problema zbog alkohola.
Vožnja na kojoj je nastala ova fotka trebala je biti lijepa, turistička, opet po nekim cestama u slovenskome Prekmurju po kojima još nisam vozio. No, na kraju je ispala patnja jer sam imao problema sa zračnicama. Uspio sam veoma brzo probušiti jednu, pa onda i rezervnu.
Da sve bude slađe i druga rezervna koju uvijek vozim puštala je kod ventila. 🙈 Ali, ja ne odustajem samo tako, pa sam s nekoliko krpanja, dopumpavanja, itd, ipak odvozio najveći dio planirane rute. Bolje da mi se nešto takvo desilo na ovoj vožnji nego na recimo na putu za Pag.
S kojeg nudim ove tri fotke. Prva je sa spusta s prijevoja Vratnik na kojem sam nakon ličke magle osjetio senjsku buru. I sat kasnije morsku vrućinu. Bila je lijepa scena pa eto, neka bude ovdje. 😊
I dvije razglednične fotke. Prva iz Novalje a druga pa, kao što vidite iznad Paga. 🙂
Ponovio bih taj izlet no u drugo doba godine i s više dana za potrošiti između vožnji. Tj. za više vremena za odmor.
Hajdemo još staviti ukupne brojke iz lipnja na hrpu:
10 vožnji za 1436 km sa 14458 metara uspona.
59h 52 minute s prosječnom brzinom kretanja 24 km/h
Eto, hvala što ste sa mnom, ostavite mi komentar. Bi li vi vozili neke (ili sve 🙂) od ovih vožnji? Ima li koja fotka da vam se baš sviđa?Imate li pitanja na koja bih mogao odgovoriti? Javite se. Bio bih veoma sretan.
A, da izbjegnete algoritme društvenih mreža, možete se i pretplatiti i svaki puta kada nešto objavim, na vaš mail stiže obavijest!
Odgovori