Nešto sam zaredao posjetama Sloveniji/Austriji. 🙂
Ovo je prvi puta da nakon niza tjedana da nisam vozio u petak. Naime, kišni oblaci valjali su se prema Međimurju i iako sam im vjerojatno mogao izmaknuti nisam želio riskirati. No, kako to obično biva, kišni oblaci su se nad Međimurjem čudesno razmaknuli i kiše nije bilo. Dobro, voziti ću sutra.
Subota, 11.3.
Nakon dugo vremena, krenuo sam na vožnju koju nisam vozio sam. 🙂 Davorin, koji se nakon dugo vremena vratio biciklizmu krenuo je iz Čakovca i pokupio me u Murskome Središću. Ovaj put nisam ja birao rutu, ali s obzirom da je puhao osjetan sjevernjak bilo je logično prvo krenuti na sjever pa se vraćati s vjetrom u leđa. Tako je i Davorin složio rutu kroz Sloveniju prema (opet 🙂 ) Bad Radkersburgu, pa od onuda natrag prema Međimurju.
Krenuli smo oko 9 ujutro s planom da u Čakovcu budemo do 15h i da odvozimo oko 150 km. Cesta je bila još uvijek dosta mokra od ranojutarnje kiše, ali se na sjeveru i zapadu naziralo plavo nebo. Kako sam ja krivo pročitao rutu koju mi je Davorin poslao, umjesto na zapad krenuli smo direktno na sjever prema Lendavi. Kad smo već bili tamo, predložio sam da se popnemo na vidikovac iznad mjesta, da malo pojačamo visinske metre vožnje.
Uspon nije baš lagan, ali se gore nismo tjerali pa nije bilo mnogo problema. Već odande sam oduševljeno gledao planinske vrhunce u daljini koji su pokriveni snijegom sjali obasjani suncem, iako su iznad nas i dalje bili oblaci. Nismo se dugo zadržavali, par fotki, sebića i spustili smo se nazad u dolinu i nastavili prema Austriji.
Mogu ponoviti što sam rekao prošli put, kraj ravan i ne baš previše zanimljiv, ali ovaj put je vjetar dodao malo soli. 🙂 Imam mnogo više kilometara u nogama od Davorina pa nakon što je jednom krenuo ispred mene u vjetar i zbog toga izgubio tempo, rekao sam mu da se ne muči. Ovo će mu biti najduža vožnja u zadnjih mnogo mjeseci pa nema smisla da ga vjetar uneredi u prvoj trećini vožnje. Ja sam bio naprijed pa kad se vjetar malo smirio, stigli smo i razgovarati kad je opet pojačao, šutke smo mu spominjali obitelj. Ako ju ima. 😀
Sve u svemu, dobro smo gazili i nakon što smo izbjegli sva veća mjesta koristeći manje cestice i ulice stigli smo na granicu preko koje ćemo stići u Bad Radkersburg s istočne strane, prolazeći kraj pivovare Bevog. E, da je bilo malo toplije, stali bi mi na pivicu. Makar malu. Ili bolje radler jer sam naučio da kad vozim da se držim dalje od punokrvne pive.
Prošli smo opet granicu i u Gornjoj Radgoni odlučili smo stati na benzinsku na kavu i malo odmora. Moram priznati da smo se zapitali gdje smo to mi ustvari i što se točno dešava? U ugostiteljskom objektu u sklopu benzinske, ma, u stvari u krčmi, bilo je jako mnogo veselih ili da budem iskren, pripitih gostiju. Nije bilo još ni podne a ekipa je derala po žestici (dame) i gemištima/pivama (gospoda). Sve to je dodatno začinio miks Miše Kovača s nekog koncerta kome su se pjevanjem pridružili pojedini gosti.
Popili smo kavu i kolu, požvakali tko je što imao i za petnestak minuta krenuli dalje, ispraćeni pjesmom Ima li nade za nas… Rekao sam, za nas možda još ima, ali ovi koji su ostali za nama, nisam siguran. 🙂
Put nas je dalje vodio na jugoistok pa je vjetar preuzeo ulogu pomoćnika. Ubrzo smo skužili da smo fulali skretanje prema bregima koje je Davorin originalno predvidio, na drugu stranu doduše. Malo sam se dvoumio jer nam je vrijeme malo bježalo, ali ipak smo odlučili vratiti na originalnu rutu. Koristeći se kartom na Garminu našli smo prečicu i ubrzo smo bili nazad na u blizini originalno zamišljene rute.
I bilo nam je veoma drago što se jesmo. Naime, nebo nad nama se očistilo, obasjalo nas je sunce, odmah je postalo toplije, a nakon uspona na jedan breg, dočekao nas je prekrasan pogled na snijegom prekrivene vrhunce zapadno i sjeverno od nas. Čak nam je i vrh Triglava izvirio iznad nižih planina u prednjem planu. Baš smo uživali u pogledu, pa nedugo zatim u lijepom spustu nazad u dolinu.
Odandje smo uglavnom imali povoljan vjetar, iako nam je ponekad put tako skrenuo da nas je malo odguravao, ali OK, ništa strašno. Dosta smo dobro gazili, i osim komada ceste prema Čakovcu koja je u procesu obnove išlo nam je glatko.
Davorina sam pozdravio nadomak Čakovca i skrenuo sam na sjever, malo u brege, preko Mohokosa do Prekopa pa odonuda nazad prema Selnici i onda u Mursko Središće. Da stignem i ja do 150 Km i malo pojačam visince.
Lijepo potrošena subota, u dobrom društvu s pristojnom rutom. Davorina ćemo vjerojatno svi mi još viđati na ovim mojim blogovima. Kad i zašto? Pratite ovo mjesto! 😉
Nedjelja, 12.3.
Pa, ovaj vikend je baš bio društven. I u nedjelju nisam vozio sam, naime sa svojom dragom nakon mnogo vremena odvezao sam se u Štrigovu na kavu. Tempo je bio lagan, da bi Vanja mogla svojim tempom bez stresa i muke odvoziti tih 30ak km. Drago mi je javiti da je omiljena Štrigovska stajanka za bicikliste kafe Kult, ponovo otvoren. Terasa je u zavjetrini, sunce je već lijepo grijalo tako da smo uživali uz kavicu. Čak smo i sreli neke poznate ljude koji su ovom prilikom u ovome kraju bili u šetnji. Povratak u Mursko Središće i dalje u laganom tempu, da bi ja nakon što sam tamo ostavio Vanju, napravio još malen krug, da vožnju zaokružim na 50 km. A cijeli vikend na 200 km.
Ako sam proteklo vrijeme non stop bježao na sjever, ako sve bude kako sam zamislio, barem dva naredna tjedna uglavnom neće biti tako. 🙂 Kamo i kuda? Vidimo se uskoro! 😉
Hvala na čitanju, i ako vas što god zanima, ostavite mi komentar. Iako mogu pisati samome sebi, ponekad je lijepo dobiti i tuđu reakciju. Nije teško i ne grizem. 🙂 A možete i nekome drugome ukazati na moje tekstove. Hvala još jednom i vidimo se uskoro!
Odgovori