Tjedan s dvije vožnje i u stvari, dva putovanja. 🙂 216 kilometara sve zajedno.
Ovaj sam tjedan vozio u petak i subotu. U petak se neplanirano desio slobodan dan pa sam putovanje na relaciji Čakovec – Mursko Središće mogao produžiti, a u subotu sam nastavio od Murskog Središća do Zagreba. Točnije, Svete Klare u Zagrebu. 🙂
Petak, 17.3.
Relativno topao i sunčan dan, no opet s neugodnim vjetrom s juga. Pa što ću, kad već imam vremena za ubiti, složiti ću rutu prvo na jug u vjetar pa onda na zapad u još malo vjetra, no druga polovina rute je zato lakša s vjetrom uglavnom u leđa. Stvarno, ništa previše bitnoga, petak malo poslije 11 sat, promet je taman podnošljiv, prvi dio ravnica preko sela da zaobiđem Varaždin, potom u Varaždinskome bazenu prema Ormožu u Sloveniji. Cesta ravna, nije baš nešto o čemu bi se moglo naširoko pisati, ali se kilometri u nogama uredno skupljaju. U Sloveniji sam od Ormoža krenuo najkraćom rutom prema Ljutomeru.
Sjećam se prije sad već poprilično godina, kad sam na treking bickl koji sam tada vozio stavio gume širine 28mm, jedna od prvih dužih vožnji bila je slična relacija, no bez ovog prekodravskog dijela. Sjetio sam se da je ta cesta i tada bila dosta prometna napose kamionima, kako sam se približavao Ljutomeru.
Tako je bilo i ovog puta, samo što sam odlučio pratiti neku biciklističku stazu koja me vodila tko zna kamo, pa sam u napadu lijenosti podignuo bicikl i pregazio prugu i kanale oko nje. Srećom, nije bilo vode. 🙂 A i vlak je naišao tek kasnije, vidio sam ga nešto sjevernije.
Od Ljutomera do Murskog Središća je jednostavan put i pošto sam ga u zadnjih nekoliko mjeseci pregazio već poprilično puta, malo sam si posolio s nekoliko lijepih Međimurskih hupsera na potezu Štrigova – Selnica. Nek se nađe i koji visinac. 🙂
Subota, 18.3.
Nisam baš od onih ranoranioca, niti se ne volim baš rano dizati a niti mogu baš ni funkcionirati odmah nakon buđenja, što znači da ne mogu ni odmah jesti. A prije vožnje bi se trebalo i najesti. 🙂 Tako da se u biti ako ujutro relativno rano krećem, radije najedem malo jače za večeru pa ujutro mogu proći s lakim obrokom i kavicom. 🙂
Dobro, nisam dugo potegao ovako putnički do Zagreba, glavnom cestom. Iz Murskog Središća krenuo sam malo zaobilazno da zaobiđem Čakovec. Varaždin baš i nisam mogao zaobići pa sam ondje s automobilima radio gužvu na semaforima. Po prognozi je vjetar trebao biti minimalan, ali krenuo sam s laganim vjetrom u leđa, no kako sam išao južnije tako je vjetar opet puhao u me.
Biciklističnjak*, zar ne? 🙂
Nema se mnogo za pričati o vožnji glavnom cestom prema metropoli, ako si bliže nekom većem mjestu, gužve su veće, ako si van, prometa je manje. Svaki put me fascinira da je kvaliteta stanja prometnica (čitaj, rupa, pukotina, kolotraga, zakrpa, čudnih šahtova) obrnuto proporcionalno blizini glavnome gradu države.
Što se tiče kretanja u prometu, uglavnom je sve bilo OK, osim jednog tamnog auta negdje oko Zeline koji baš nije mogao pričekati par sekundi nego me morao proći sad odmah i to na valjda 20 centimetara. I to baš s ČK tablicama…. Stari prdonja.
Meni kao stanovniku malog grada nenaviknutog na mnogotračne Zagrebačke prometnice s rijekama automobila to uvijek predstavlja jednu vrstu traume, pa tako rutu slažem da se što manje vozim po njima. Stoga sam u Sesvetama skrenuo na jug, da stignem do Domovinskog Mosta i tako obilazno stignem do kvarta Sveta Klara.
Dodatna sitna kilometraža mi ne smeta a ipak je lakše na cestama s manje prometa. Je da su svakave i svakako posložene, ali je manje prometa. 🙂 Do mjesnog doma u Svetoj Klari stigao sam malo prije 12 sati, nakon 4 sata i 15 minuta i 116 km. Sasvim pristojno vrijeme, pogotovo ako uzmem u obzir da sam prošao više semafora nego ih prođem vjerojatno u dva mjeseca. 😀
Pitate li se slučajno, zašto baš Sveta Klara, pa eto, dobro pitate. 🙂 Prijatelj je ondje odlučio pokrenuti plac na koji su pozvani isključivo OPGovi, pa smo mu draga i ja otišli dati podršku. Vanja autom, ja naravno biciklom. 😀 A i kasnije smo otišli do drugih prijatelja pa na večernji izlazak.
I da, nazad sam se vratio autom. 🙂 Vjerojatno ne bih da nismo još imali jedan rođendan za obilježiti. Eto, ovaj tjedan je bilo mnogo manje Slovenije nego proteklih tjedana. 🙂
A idući? Pa, ispostaviti će se da su planovi zato da se ne ostvare. 🙂
*Biciklističnjak je vjetar koji svakome biciklistu uvijek puše u prsa i prilagođava svoj smjer tako da bi nastavio puhati u prsa, taman da se biciklist okrene za 180 stupnjeva. 😀
Odgovori