Iako je ožujak po kalendaru ustvari još zimski mjesec, već niz godina klimatološki je to proljetni mjesec. Kao dokaz ovoj tvrdnji, mogu ponuditi kartu lijevo uz statistku od gotovo tisuću prijeđenih kilometara!
Možete vidjeti da san ispleo mrežu oko Čakovca s jednim debelim izletom na jug. To je bio moj drugi brevet sezone, onaj od 200 km Sesvetsko proljeće. Za razliku od prošle godine, ove nije bilo ekstremnih vremenskih pojava i sve je prošlo u poprilično dobrom redu. Za prvi dan proljeća, (ili tu negdje) 361 kilometar s 2562 metara uspona za malo manje od 15 sati uopće nije loše. Ako se pitate od kuda višak kilometara kad je brevet bio od 200? Pa, biciklom sam došao do Sesveta i biciklom se vratio kući. 😊
Bile su tu i dvije nešto duže, no ipak ne toliko duge po susjedstvu. Jedna na sjever po Mađarskoj a druga na zapad u Sloveniju, u kojoj sam skupio 1400 visinaca u 150 kilometara. To je entuzijazam proljeća! 🙂
Ipak, najdraže mi je sjećanje na najkraću vožnju u kojoj sam posjetio osnovnu školu Mali Mihaljevec u Međimurju. Kao što možete vidjeti po fotografiji ispod, bio sam im gost i u kratkim crtama sam im ispričao što to ja sve radim. Djeca su bila veoma zainteresirana i bombardirala su me pitanjima.
Stvarno sam zahvalan na tome iskustvu i prilici. Jer, možemo mi govoriti o klincima što hoćemo, no činjenica je da ako ih nešto ne zanima veoma ćete brzo to shvatiti.A ova djeca su bila ustinu zainteresirana.
Eto, o ostatku mjeseca ću ispod fotografija.
Ptuj u Sloveniji. Oko ovog grada sam se poprilično mnogo vrzmao no ove godine sam po prvi puta stigao ovom jugoistočnom cestom koja isto nudi zanimljiv pogled na stari grad.
U Slovenskim Halozama. Gdje ne postoji laki uspon, ali ni ružan pogled s vrha. 😊
Da prisnažim tvrdnju o proljeću u ožujku. Dakle, 9.3. oko 16 sati, kratki dres gore i dolje…
Ekipa iz Zagreba vjerojatno ovu okuku zna napamet. 😊Na usponu prema Lazu, dakle prema Mariji Bistrici preko Medvednice. Snimljeno na sesvetskome brevetu.
Mađarske kvrgave ceste i moja odlučna njuška jurimo u budućnost. 🤷🏽♂️😁
Lijepa geometrija međimurksih bregova s pogledom na jugozapad. Lijevo se vidi sjena Ivanščice a direktno ispred nas je isti vrh kojeg bolje možete vidjeti na fotki iz Haloza.
Za kraj mjeseca ožujka, nešto statistike:
9 vožnji u ukupnoj dužini od 979 km sa 6821 metara uspona.
Sve to za 39:06 sati s prosječnom brzinom od 25 km/h.
Travanj:
Primjetite da je na gornjoj karti Međimurje poprilično manje nego onoj za ožujak. To je zato što sam u tri navrata otputovao poprilično daleko od Čakovca. Nešto planirano, nešto manje, objasniti ću ispod fotografija.
Krenimo ipak s domaćim, cestama Međimurja. Za mene je proljeće uvijek cvatnja prvih stabala. Kada to vidim znam da smo zapravo skoro pa gotovi sa zimom.
Snimka s najduže travanjske vožnje, s još jednog breveta od 200 km onog iz Zaprešića. Da, dobro pretpostavljate i ovdje sam putovao biciklom tako da je cijeli dan ispao 400.40 km sa 3136 metara uspona u 16 sati aktivnosti.
Sličnu snimku s ovog istog mjesta sam stavio i u sjećanja u ’24. Kad je tako lijepo ovo mjesto na rijeci Krki u Sloveniji. Svima onima koji bi možda željeli voziti brevet a ne znaju koji, ovaj bih svakako preporučio. Ima nešto strmih dionica, no vrijede svake kapi znoja. Eto, možete pogledati što sam napisao o tome danu: “Brevet Zaprešić i još malo“
No, evo me i u Austriji. I ovo je bilo u sklopu breveta 200 km, ali permanentnog u Sloveniji. Kao što breveti iz Hrvatske često zađu u Sloveniju, tako i neki iz Slovenije zađu u Austriju. Ovo nisam imao ni u primisli, ali pitala me Ksenija (o kojoj sam već pisao u ovim mojim blogovima) bi li išao s njom. A, žabu je teško u vodu natjerati? 😁
Ruta je zanimljiva za voziti, pogotovo ako nikad niste bili u ovome dijelu Slovenije i Austrije. Meni nešto je bilo novo, dosta toga nije, ali nema veze, bio je zanimljiv i dobar dan. Fotka gore je s biciklističke ponad i sjeverno od rijeke Drave bliže Dravogradu.
I još jedan dokaz (uglavnom) veoma dobre bicikilističke infrastrukture kod zapadnih susjeda. S lijepim i proljetnim bojama. Više toga dana opisao sam u zasebnom blogu, pa imate li vremena i zanima li vas pogledajte: “Tri rijeke, tri zemlje i 360 km.“
Vožnji po Mađarskoj posvećujem samo jednu fotku, ovu trešnje, krava i koza na nekom hupseru u blizini Jegerseka. (Zalaegersega). Sjećam se da je komad ceste prema tome mjestu bio očajan, ali me ova scena male farme razveselila. I ovoj vožnji od 253 km sam nešto pisao, pa pogledajte blog pod nazivom “Proljeće u Mađarskoj i jedan slučajan susret!“
Kao posljednju fotku ostavljam ovu, mene kako poziram s biciklom i pletenim cugom. 😊Ima i ovdje simbolike, jer nakon dvije godine pauze ponovno sam sudjelovao na BIMEPu. Tradicionalnoj masovnoj biciklijadi koja u Međimurju na bicikle izvuče i mlado i staro a na kojoj sam i ja, sad već dosta davno skupljao svoje prve duže kilometre na biciklu. Ako su procvjetala stabla prvi znaci proljeća, BIMEP je znak da je proljeće već ovdje i da se uskoro kotrlja prema ljetu.
Dakle, travanj mi je gotovo bio najjači mjesec u 2025.!
6 vožnji u ukupnoj dužini od 1354 km sa 9134 metara uspona. 225 km po vožnji u prosjeku! 🤷🏽♂️🙈
Sve to za 53 sata vožnje s prosječnom brzinom od 25.5 km/h.
Nadam se da vam je bilo lijepo sa mnom se prisjetiti zanimljivih proljetnih trenutaka. Je li vam nešto posebno zapelo za oko? Pitajte me u komentaru, ovdje ili na društvenim mrežama. Uskoro se vidimo, u pa skoro i ljetu. 😊
Odgovori