U trenutku kada ovo pišem zima je uzela mali odmor od ovogodišnjeg pojavljivanja. Snijeg i led se tope, iako je pao mrak temperatura je još uvijek u plusu. No, ni blizu u plusu kakvome je bila mjeseci kojih ću se prisjetiti u ovome zapisu. 😊
Pa, krenimo u sredinu ljeta.
Srpanj.
Čudna li čuda, u Sloveniji sam ovaj mjesec bio samo malo, ovdje blizu granice! 😁
No kako možete vidjeti, itekako sam se protegao na istok sve do Belog Manastira u Baranji. O tome sam napisao blog, zanima li vas kako je to prošlo, pogledajte tekst pod nazivom “22 sata Panonske ravnice.” Ukratko, 484 kilometara u sedamnaest sati pedaliranja u jednom poprilično ugodnome ljetnome danu.
Srpanj, bale sijena, žuto, Tour De France. Fotka moga bica u Međimurskoj ravnici u vrućem ljetnom danu, na jednoj kraćoj vožnji.
Ova fotka je nastala na putu prema Belome Manastiru, u jednom od drvoreda koji krase ceste u Mađarskoj. Namjeravao sam ga posjetiti u jesen, ali eto, nije mi se dalo. Možda ove, ’26.?🤷🏽♂️
Inače se sjećam gdje su nastale moje fotografije, no za ovu nisam potpuno siguran. Čini mi se da je u onoj kosoj crti iz Hrvatske preko Slovenije pa nazad doma. No ima lijepu vibru ljetnog dana i vožnje bicikla, pa evo je. 😊
Što se tiče vožnji u srpnju, osim one jedne nisam se baš jako ubijao. Bilo je još dvije koje su premašile 100 kilometara, ali i dalje su ostale dosta daleko od 200. Onako, duža vožnja ali ostane još puno dana nakon nje.
Sve druge vožnje bile su kraće od toga. Očito mi se nije dalo baš cijele dane trošiti na biciklu.😮Da budem iskren, ne sjećam se zašto. Ali, sigurno sam imao dobre razloge. 😁 Srpanj ću obilježiti s još dvije fotke, koje su nastale nedaleko jedna od druge no u dvije različite vožnje sa sličnim vremenskim uvjetima. Ni na jednoj nisam pokisnuo, no micao sam se od kišnih oblaka.
Gornja, s ovim stupom rasvjete kojeg ni za živu glavu nisam mogao suvislo izbjeći, a u obradi je tražilo previše vremena da ju maknem, pa je ostala ovako, u čelo. 🤷🏽♂️ No, vjerujem da su neki od vas koji čitate ovo vozili po onoj donjoj cesti, koja vodi od Novog Marofa na zapad, prema Podrutama i onda dalje i dublje u Zagorje.
Kad idući puta budete ovdje, skrenite na ovu gornju. Da, ima strmih segmenata, no pogledi su puno ljepši a prometa je mnogo manje.
Ova pak akcijska, nastala je na posljednjoj vožnji u srpnju, kada sam non stop izbjegavao kišne oblake. I tako se žurio niz Belski dol prema sjeveru, prema kući. To je prijevoj koji mnogi biciklisti koriste da na manje prometnoj cesti prođu preko istočnog kraja Ivanšćice i spuste se u Podrute, gdje mogu na zapad u Zagorje ili na istok prema Novome Marofu, a sve oko južnih obronaka gore.
Niste li još vozili ovdje, a nije vam jako daleko, dođite. Da se napraviti fina vožnja. Ili trening, ako se baš bavite time. 😁
Pa, što sam ja to odvrtio u Srpnju? Dosta toga!
1191 km sa 7214 metara uspona u 9 vožnji. Što bi dalo prosjek od 132 km po jednoj.
Za to mi je trebalo 45h 23 minute s prosječnom brzinom od 26.2 km/h.
Kolovoz.
S kolovozom ste neki od vas možda po prvi puta posjetili moj blog. Baš zbog ove petlje koju vidite s lijeve strane karte, mog petodnevnog godišnjeg kroz Sloveniju. Ako do sada niste vidjeli te blogove, možete ih pogledati ovdje: Ljeto 2025.
Samo ukratko ako ne znate što je bilo, u 5 dana sam prešao cijelu petlju po Sloveniji koju možete vidjeti na karti. Svaki dan sam odvozio otprilike 150 km i završio u drugome mjestu, prenoćio i nastavio u idući dan. Bilo je to na vrhuncu toplinskog vala i to je učinilo cijelu priču poprilično napornom, no cijela ta priča je svejedno bila lijepa. Eto, zasad toliko o tome. Od svakog dana odabrao sam jednu fotografiju i predstavljam ju ovdje.
Gornja je iz Velenja pri kraju prvog dana. Dok se ekipa hladila u jezeru, meni je preostalo još oko sat vremena prženja po suncu. Po brdima koja nestaju u izmaglici, možete misliti koliko vrućine i sparine je bilo tog kolovoškog poslijepodneva.
2. dan, nakon dva prijevoja iza vrhova koje vidite u daljini, spuštam se na jug, prema Kranju od kuda nastavljam još na zapad.
3. dan zašao sam i u Italiju. Fotka sve govori, zar ne? 😊
4. dan dionio mi je još jedan strmi prijevoj na +35 stupnjeva. Naporno i lijepo. 🙂
I petog dana, nakon četiri dana prženja oprala su me dva prava ljetna pljuska. Barem mi više nije bilo vruće. 😁
Na ovoj turneji okušao sam se i u video izražaju, na Youtubeu sam objavio po video za svaki dan i ono što sam prikazao je naišlo na puno bolji prijam nego sam se to ikada mogao nadati. Ukoliko do sada niste vidjeli ni jedan, evo ovdje prvog a dalje možete i sami. 😊
Oblačno i kišno vrijeme pratilo me i nakon povratka u Međimurje. Evo pogleda na najpoznatiji Međimurski breg, Mađerkin. Ovaj puta u oblačnome izdanju s kišom iza njega, u Sloveniji.
Moram se vratiti ovaj kadar snimiti fotoaparatom, no stavio sam ju ovdje zbog zanimljive perspektive i pogleda na bregove preko u Sloveniji, dok je tamo negdje u onoj šumi na trećini kadra rijeka Mura koja dijeli dvije države. I zbog nekih sjećanja koja će mi zauvijek biti vezana uz nju.
Radi se inače o cesti koja povezuje mjesta na samome sjeveru Međimurja pa i Hrvatske, Selnicu i Mursko Središće.
I za kraj panorama iz šume na putu od Ivanca prema Varaždinu, bliže istoku. Sviđao mi se ovaj kontrast makadama i asfalta s još lijepo zelenom šumom ali i lišćem oko makadamskog puta koje najavljuje sezonu koja je pred vratima. Dobro, o tome ćemo u idućem nastavku. Sada smo još u ljeti. 😊
U kolovozu sam vozio samo otprilike polovicu mjeseca, jer, trebalo je i na more otići! 🙂Barem na desetak dana se potpuno maknuti od bicikla.
Stoga sam ustvari u tome mjesecu i skupio poprilično kilometara. Zanimljivo, ovaj mjesec, samo dvije vožnje su bile kraće od 100 km.
1121 km sa 11818 metara uspona u 9 vožnji.
Za to mi je trebalo 50h 14 minuta s prosječnom brzinom od 22.3 km/h.
Toliko o vrućini ljetnog asfalta, uskoro se vidimo s novim nastavkom.
Hvala na posjeti! 😊
Odgovori