Oko rijeke Bednje.

—

od

Filip Lučin
u

Subota, 2.12.2023.
Rano je poslijepodne, nakon jutarnje kiše koju je slijedila susnježica s debelim pahuljama snijega, nebo nad Murskim Središćem gdje sam trenutno pokazuje poneku plavu rupu u sivom platnu oblaka. Slično, no bez snijega i dosta toplije bilo je te subote, 28. listopada kada se odvila današnja foto – bic priča.

Nakon nekoliko vožnji na kojima sam isprobavao kako je to na cestovnom biciklu bez nekakve prevelike dodatne prtljage voziti cestovni aparat 😁 (možda sam fulao paralelu, recite mi), ovaj put sam odlučio voziti cestama za koje znam da nude zanimljive kadrove. Više puta sam tuda vozio i često sam snimao, no mobitelom ili kompaktnim fotoaparatom. Ovo je bila prilika da s DSLR-om i teleobjektivom pokušam snimiti nešto drugačije, da ne kažem bolje.

Vremenski uvjeti su imali potencijal da proizvedu zanimljivo svjetlo, jer na vožnju sam krenuo nešto iza podneva netom nakon što je jutarnja kišna epizoda završila i nebo se počelo lagano razvedravati. Čak sam na izlazu iz Čakovca morao na sebe navući kišnu kabanicu jer se spustila sitna ali dosta gusta kišica. Srećom je kabanica XXL veličine pa sam ispod nje uspio zgurati i fotoaparat. 🙂 Kiša nije potrajala dugo i već sam u idućem selu kabanicu kinuo jer sam se počeo kuhati pod njome.

Dakle, uvjeti za fotografiju su moguće veoma dobri, za vožnju, tako – tako. Nema veze, rekli bi Englezi: no pain, no gain. A ja bi rekao: ako je kiša, nije lav! 😁 Ja ću se osušiti, bicikl ću oprati a za nagradu ću osim dobrog provjetravanja možda i snimiti koju lijepu fotografiju.

Rutu sam isplanirao da me nakon što krenem iz Čakovca vodi na jugoistok preko brane HE Čakovec prema Gornjem Martijancu (nedaleko od Jalžabeta) gdje ću preći preko oniskog no za noge ipak osjetnog Varaždinsko – Topličkog gorja. Spustiti ću se u dolinu u sjeverno podnožje Kalnika. Tu ću se nekoliko kilometara družiti s rijekom Bednjom pa ću na sjever kroz manja mjesta prema Presečnome (mjesto sjeverno od Novog Marofa) na glavnoj cesti gdje ću se opet sastati s rijekom. Naime, kod Presečnog Bednja skreće na jug pa ispod Marofa skreće na sjeveroistok prema Dravi u koju utječe nakon 133 kilometara puta od svoga izvora u Maceljeskom gorju kod Trakošćana.

Od Presečnog cesta vodi dalje na zapad, prvim kilometrima uz rijeku, te u čak tri navrata prelazi željezničku prugu koja (vaoma sporo 🤦🏽‍♂️) spaja sjever Hrvatske sa Zagrebom. Cesta je relativno nedavno u potpunosti asfaltirana i veoma je lijepa za vožnju biciklom. S južne strane uskoro se otkriva brdo Čevo, a za njim i masiv Ivanšćice koji se raspostire u smjeru zapada.

Nadao sam se da ću odande još stići u skute Ivanšćice, do Prigorca. Jer, na cesti prema obližnjem Žganom vinu je jako lijepo usamljeno stablo trešnje koje bi nudilo zanimljive kadrove, s već vjerojatno jesenski obojanim lišćem. Ipak, nisam stigao jer, je li, jednostavno mi je pobjeglo vrijeme. 😊🤷🏽‍♂️

Ipak, odlučio sam još malo prolunjati zapadnim obroncima prije spomenutog gorja i odande se preko Beretinca spustiti u Varaždin i po Međimurskim bregima proći do Murskog Središća. Koga zanima, gps zapis vožnje na Stravi je naravno dostupan. 🙂

Ako vam se ne ide tamo, skupio sam 107km, 800 i kusur visinskih metara u 4 i pol sata vožnje i još sat i pol snimanja. 😊

Nakon, nadam se ne predugog uvoda, krenimo mi i na fotografije. Prve dvije snimio sam u podnožju gorja predugog naziva da bi ga ponavljao 🙂, a netom nakon što sam prešao preko još jedne riječice ovog kraja, Plitvice.

Lijepa konfiguracija stabala s jednim malim, tek zažutjelim u stražnjem planu. I Ivanšćicom koja se nazire i pozadini.
Stablo s gornje snimke ali sada izdvojeno kao glavni motiv.
Ovdje pak gledamo na sjever, na stablo vrbe koje su okupirali Valiki vranci (Kormorani), poznati ribolovci. U blizini im je veliko jezero hidroelektrane, a i Plitvica i Bednja koji su njima na par zamaha krilom, vjerojatno isto ponude koju ribicu.
Tjah. Pa, kakva bi to vožnja bila da si ne snimim bic na nekakvome zidu. 🙂 Sličnu sam fotku (no mobitelom) snimio kada sam se ovuda popeo prvi puta, no sad, s velikim aparatom moram ponoviti. 🙂 Sad se već nalazimo na gorju, negdje između Gornjeg Martijanca na sjeveru i Gornje Poljane na jugu.
Cestica u jesenskim bojama.
Za ovu scenu sam znao da se tako vidi na spustu u dolinu, no naravno nisam mogao znati da će biti ovako dramatično svjetlo. Kako sam na usponu za malo izbjegao kišu, mogu reći da sam bio nagrađen ovom scenom. Nažalost, nisam imao mnogo mjesta za odabir boljeg pogleda (stoga ove grane u donjem lijevom kutu) ali ipak mi se sviđa fotka s tom oblačnom dramatikom.
Pogled na Svibovec, na jugozapad.
Prava seoska scena, kravice u podnožju crkve u Svibovcu. Šteta što nisam imao malo više sunčevog svjetla da fotka bude živahnija, no meni je ovo baš onako, klasični, kadar slikara naivaca. Ako smijem biti tako samodopadan. 🤷🏽‍♂️😊
I evo nas konačno kod rijeke! Oblaci su se razmaknuli suncu i odmah je sve živahnije. Fotka je nastala nedaleko od drvenog mosta koji je nedavno isponova izgrađen jer je stari već dobrano istrunuo. Žao mi je što nisam ovdje stigao kad je zajesenilo, ali eto…
Malo dalje, preda mnom se otvara pogled na grad Varaždnske Toplice. Lječilište se nazire desno od crkve, a iza njih bregi, pogađate, Topličkog gorja. 🙂
A još malo dalje, cesta skreće na jug i otvara se ovaj lijep pogled.
Eto, većina fotki koje sam do sada prikazao nastala je na ovom potezu, od gornjeg lijevo, do donjeg desnog kuta. Toliko različitosti u tako malo kilometara. 🙂

Nakon gornjeg kadra, nastavljam prema glavnoj cesti od Toplica do Marofa, no ubrzo s nje skrećem na sjever prema mjestu Orehovec. Znam da se kod tamošnje crkve otvaraju lijepi pogledi na zapad, prema Čevu i Ivanšćici.

Ipak, od svih pogleda na zapad, najviše me se dojmila ova duga na sjeveru. Naime, kad sam stigao do crkve iznad mene je prošao oblak koji je ispustio nešto malo kiše i tako stvorio dugu. Nažalost, s teleobjektivom nisam mogao snimiti širi kadar ali dobro, i ovo je dosta idilično, nadam se da ćete se složiti. 😊

Nakon Orehovca, spustio sam se do Presečnog i nastavio cestom koju sam tako nahvalio u početku, no nisam baš nešto snimio. Nije još bilo dovoljno jesenskih boja, sunce se više skrivalo nego pokazivalo iza oblaka, a za jednu jedinu scenu koju sam usput krajem oka primjetio mi se nije dalo stati. 🤷🏽‍♂️ Zato sam bio nagrađen nakon što sam prošao Čevo i kad se negdje oko mjesta Filipići (je, stvarno, baš tamo! 😁 ) otvorila scena na fotki ispod.

Za razliku od prethodne fotke, ovdje sam bio sretan što imam teleobjektiv. Omogućio mi je da se riješim svega i svačega u prednjem planu i izoliram Ivanšćicu zajedno s oblacima koji su ju golicali. Svjetlo se dosta brzo mijenjalo, kako je koji oblak zakrio sunce tako se scena iz tople i dramatične pretvarala u sivu i tako, tako. Eto, samo zbog ove fotke vrijedilo je vući aparat okolo.
Samo koji kilometar dalje evo me opet kod Bednje, spazio sam da se u mirnoj vodi rijeke mnogo toga reflektira, a usput tako lijepo meandrira. Snimio sam ovu scenu dvorca Bela i vrbe na rubu rijeke. Namjerno sam pustio sunce da mi napravi sve ove artefakte na fotografiji, nekako mi je sve zajedno izgledalo kao scena iz nekakvog filma.
Ovo je isto stablo s prethodne fotke. No, ovaj put sam zaštitio objektiv od upada sunčevih zraka i dobio nešto dosadniju, ali opet zanimljivu razglednicu. Naravno, ovdje mi je bilo žao što nemam neki malo širi objektiv, da lakše mogu hvatati cijelu scenu. Ovako sam složio panoramu od četiri vodoravne snimke.
Na ovome prikazu, osim ostatka rute, točno možete vidjeti gdje sam spazio Ivanšćicu u oblacima, i naravno odmah stao i okrenuo se da to i snimim. 🙂 Na onome malome udubljenju ulijevo pri kraju snimke sam stao kraj rijeke, a kao što vidite dalje me put odveo još malo na zapad i onda nazad u ovome smjeru.

Kako mi je ponestajalo vremena i danjeg svijetla odlučio sam ne se penjati do Prigorca već sam odlučio da ću još par kolometara na zapad pa se onda okrenuti natrag na istok, prema Varaždinu, a preko bregova Varaždinskog gorja.

Negdje na maloj cestici između Radovana i Ledinca zapeo mi je za oko ovaj osunčani orah s pticom grabljivicom na grani.
Kad sam već mislio da više neću ništa snimiti na predzadnjem usponu, bolje reći spustu dana, od Ledinca prema Beretincu spazio sam da se Varaždin jako lijepo vidi jer je kiša dosta očistila zrak. Pa, rekoh, zašto ne skupiti Varaždin na dlan? 😊
A kad je zrak već toliko čist, zašto ne dohvatiti i do Svetog Jurja, kod nas u Međimurju?
Već sam žurio nazad jer svjetla dana je već dobrano nestajalo, nisam mogao ne primjetiti da je oko mene sve nešto zažareno. Bacio sam pogled preko ramena i naravno, morao sam stati. Ovakvu dramatiku neću propustiti snimiti, pa to je samo još minuta ili dvije. 😊 Ovu snimku napravio sam u Međimurskoj ravnici a ona mala grba u daljini je Ravna Gora.
Mislio sam da više ništa neću snimiti jer je mrak već dobrano pao, ali eto, ne lezi vraže. 🙂 Kroz krošnje sam spazio da se diže pun mjesec i što ću, morao sam stati. Iako nije bilo sretno snimati ga iz ruke, fotka je lagano neoštra, nema veze, ostala mi je lijepa uspomena.
No, i onda opet! Kako ne stati i snimiti nebo prošarano ovako lijepim mekanim oblacima? Ako se pitate, ovo je ista ona crkva koju sam snimao na bregu iznad Varaždina, ona u Svetom Jurju na Bregu. Biciklist je kao ptica, sad si tu, sad si tamo. 😁

I to je stvarno bila zadnja snimka toga dana. Možda bih ja još nešto i našao, no stizali su nam gosti i trebalo je u Mursko Središće doći na vrijeme. 😊

Nadam se da vam fotke i tekst bili zanimljivi. Meni je svakako bilo zanimljivo poslijepodne. 😊 Ako jesu, zahvalan sam vam na komentaru i eventualnom dijeljenju s vašim prijateljima na društvenim mrežama.


Kad ste već došli do kraja, zašto se ne bi pretplatili na moje tekstove? Upišite vašu adresu u polje ispod i kad god objavim novi tekst, vijest o tome stiže direktno u vaš sandučić! Ovako niti vi niti ja nećemo ovisiti o algoritmima društvenih mreža. Bez straha, ja ne skupljam adrese, poštu šalje WordPress, a odjaviti se možete bilo kada.

No, kad smo već kod društvenih mreža, na Instragramu (slika lijevo) objavljujem priče s vožnja i pokoju fotku na profilu. A na Stravi možete detaljnije vidjeti gdje se ja to sve točno vozim. 🙂

Pretplatite se na obavijesti o novim tekstovima!

Neću vam slati neželjenu poštu, samo obavijest da je novi blog objavljen.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)