Red oblaka, red sunca, red kiše, pa opet sunca…

2023. je već jako blizu svojem kraju, zima i zimski suncostaj su za koji dan, što znači da nam je i Božić pred vratima. No još nije vrijeme za retrospektive! Naime, danas ću o dva đira u prvome vikendu studenog. Kao što i naslov ovog zapisa kazuje bilo je svega, ali srećom kiša me se nije dočepala. 😊


Subota, 4.11.2023.


Dan je započeo oblačan, vjetrovit. Nije me to smetalo, temperatura je bila oko 10 stupnjeva i u neko podnevno doba trebalo se razvedriti. Zato sam sa sobom i ponio fotoaparat, ovaj puta sa srednjim zumom od 28-70 mm. Nadao sam se da ću u doba kad se oblaci budu povlačili biti u prilici snimiti nekakvo usamljeno stablo ili nešto takvo osvjetljeno niskim sunčevim svetlom a u pozadini će biti tamni oblaci koji nas eto, napuštaju. Dobra ideja, zar ne? 🙂

Je li se ostvarila? Pa, ne baš. Ali nije ni bitno, te stvari su ionako bonus. 😊

Ovo je ustvari lijep motiv, no svjetlo je bilo tako, dosadno…

Imao sam dovoljno vremena pa sam odlučio da ću za početak zagrijati noge na jednom relativno dugom a ne posebno strmom usponu a zatim se spustiti prema rijeci Dravi. Od tuda bi ovisno o razvoju vremenskih prilika ili produžio na jug ili se okrenuo na istok prema donjem dijelu Međimurja. Na kraju sam se ipak odlučio na ovo drugo. Na sjevernim stranama oba jezera hidroelektrana na rijeci Dravi u Međimurju je dosta dug potez asfalta. Tako sam odlučio krenuti onuda. Nit ima prometa, a mislio sam da će mi se možda s kidanjem oblaka na jugu prikazati i kakva dramatična scena nad vodom.Kako možete vidjeti, nije mi se to baš ostvarilo.

Na jugu se razvedrava, eno sunce se probija negdje iza Ivanšćice i svih onih bregova južno od Varaždina.

Kad sam se popeo na obod jezera kod Kuršanca, zainteresirao sam jednog šetača. Malo smo porazgovarali, pitao me je li mi hladno, od kuda sam, kamo ću i tako. Fora je kad ljude zanima i imaju pozitivan stav prema biciklizmu.

Bling bling. 🤘🏽

Dobro, fotografski se na jezerima nisam baš usrećio, ali sam zato lijepo peglao biciklom. 😊Nisam se baš ubio, ali držao sam tempo. Voziti se gore nije loše, iako treba biti oprezan jer su na pojedinim mjestima rupe u asfaltu a ima i šetača pasa, a znate, psi i bicikli, ne? 🤷🏽‍♂️

Lijepo stablo oraha, ali svjetlo nije baš nešto…

Kako sam odmicao na istok, tako se i naoblaka povlačila, nakon spuštanja s brane kod mjesta Donjeg Mihaljevca, odlučio sam zaobilaznijim cestama produžiti do Goričana a odande nastaviti prema Murskome Središću. Kraj koji obično vozim u ovo, hladnije doba godine jer je, je li, ravan. 🙂Pa se može držati ravnomjeran ritam, ako to dopusti vjetar. Negdje nadomak Goričana se naoblaka počela razbijati ali ne način kakav sam se nadao. Prvo je bilo dosta sivo i svjetlo je bilo dosta prigušeno, a malo kasnije na nebu više nije bilo ni oblačka. Znači, ništa od dramatičnog svjetla i tamnih oblaka. Tako da više nisam nešto posebno ni pokušavao snimiti. Bilježim još malo ciklokrosa kada sam zaobilazeći radove na sjevernom izlazu iz Goričana morao sići s ceste i rukama prenijeti bicikl preko kanala ispunjenog ne baš dubokom vodom. Još sam na dva mjesta stao zabilježiti dvije zanimljive scene i to je bilo to za subotu. Malo više od 100 km, za mrvicu manje od četiri sata okretanja pedala. I nekoliko fotkica za lijepu uspomenu. 😊

I zvijezda dana, breza! 😊 Imajte na umu da snimam s ceste, pa sam stoga ponešto limitiran kadrovima. Ipak, jedan topla sličica.
I za kraj dana i gotovo kraj vožnje, jedna razglednica s gotovo potpuno praznim nebom. Ipak, mjesec i pol kasnije lijepo je vidjeti ove tople jesenske tonove.

Nedjelja, 5.11.2023.

Dok je jučerašnja vožnja bila prvenstveno da se skupi nešto kilometara a ako bude koja fotka super, današnja je bila prvenstveno da bi se transportirao na zanimljive lokacije, a usput i još skupio koji kilometar u nogama.

Naime, u noći sa subote na nedjelju kod nas je padala kiša a na planinama snijeg. Kako znam da se s bregova ponad Štrigove za dobrog vremena vide vrhovi planina u Sloveniji i Austriji, tako sam odlučio da pokušam nešto od toga i snimiti. Na aparat sam stavio teleobjektiv da bi se što više približio planinama a biciklom sam pregazio nekoliko lijepih uspona. Prvo oko Toplica Sveti Martin, pa na Železnu Goru, a otamo do Svetog Urbana. Nisam se forsirao na usponima, kao ni na ravnici uostalom 🙂, ali često stajanje, pa okretanje radi kadrova značajno sruši prosječnu brzinu.

Iako mi to ovaj puta nije bilo previše bitno, skupio sam dovoljnih a ne preteških četrdesetak kilometara i oko 400 visinaca. 🙂 A bilo je i lijepih kadrova. Eto, provjerite sami, molim vas.


Eto, toliko za ovaj put. Hvala što se vozite sa mnom. 😊


Kad ste već došli do kraja, zašto se ne bi pretplatili na moje tekstove? Upišite vašu adresu u polje ispod i kad god objavim novi tekst, vijest o tome stiže direktno u vaš sandučić! Bez straha, ja ne skupljam adrese, poštu šalje WordPress, a odjaviti se možete bilo kada.


Pretplatite se na obavijesti o novim tekstovima!

Neću vam slati neželjenu poštu, samo obavijest da je novi blog objavljen.


Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)