Mislim da je sasvim u redu s krajem siječnja završiti priču o godini iza nas. 🙂 Prisjetiti se mjeseci koji su netom prošli i zaokružiti priču o cestama, mjestima, događajima davno iza mene. OK, da ne duljim previše s uvodom, hajd’mo na studeni.
Sudeći po karti i broju aktivnosti, studeni baš i nije opravdao svoje ime. Nije da se žalim, doduše. 😁
Kao i listopad, početak studenoga je još pun boja, pa i relativno topao. 2025. čak i previše. Vožnje nisu bile previše duge što se udaljenosti tiče, ali vozio sam i fotoaparat sa sobom pa sam se mnogo zaustavljao jer uz svibanj, meni je ovo najdraže doba godine. Priroda odlazi na zimski san, ali to čini obojana prekrasnim bojama, često joj se nebo pridruži s oblacima i lijepo je tada voziti se i uživati u svim tim scenama.
Možete li vjerovati da je ovo snimljeno na samome početku studenog, negdje na bregovima Međimurja s pogledom na zapad.
O Halozama u Sloveniji sam već govorio u ovoj retrospektivi i nisam propustio opet otići tamo, nadajući se kakvoj lijepoj fotografiji.
Za dobru tjelovježbu sam bio siguran, to smo već apsolvirali. 😁
U ovome mjesecu vozio sam uglavnom vožnje kraće od 100 km, ali našlo se i tri od 100 ili nešto više. Fotografija iznad nastala je na kraju jedne kraće, po domaćem terenu. Vraćajući se kući, nisam mogao a da ne zabilježim ovu toplu scenu niskog sunca koje je bojalo put i nebo toplim bojama zalaska.
Ova pak je fotografija nastala na nadužoj vožnji u studenome, u Mađarskoj. Nadao sam se snimiti nešto lijepih kasnojesenskih fotografija na nekim meni do sada nepoznatim cestama, ali i nekim koje sam znao. Nisam baš imao mnogo sreće sa svjetlom, no 130 km je završilo u nogama i usput sam i snimio video koji sam raspodijelio na dvije epizode. Ugraditi ću ih ovdje da ne morate na YT ako vam se ne da, no nakon što pogledamo statistike studenog.
Pa, 9 vožnji sa čak 837 km i 4178 metara uspona.
Za to mi je trebalo 32 sata i 19 minuta s prosječnom brzinom od 25.9 km/h.
Kako sam rekao na početku, nije studeni bio toliko hladan. 😊
Prosinac
Djeluje li vam karta za prosinac malo čudno, upravu ste. Spojio sam dvije u jednu. Jer, ako pažljivije pogledate vidjeti ćete da je sve lijevo od crte na Jadranu dok je desne sve oko Međimurja. Da sam sve ostavio na jednu grafiku, ništa se ne bi vidjelo. A, i upotrijebio sam malo drugačiju kartu kao podlogu. Teren je malo detaljniji pa mi se više sviđa. Nadam se i vama. 🙂
Kako možete vidjeti na karti, u prosincu nisam baš imao mnogo aktivnosti na cesti. S onima u podrumu na trenažeru vas neću zamarati.
Je, dobre su da se čovjek preznoji i potroši ručak, ali… Dosadno do bola… 🤷🏽♂️
No dobro, gornja fotka nastala je na vožnji u Sloveniji koju na karti možete vidjeti kao dugu petlju zapadno od Međimurja. Bila je lijepa vožnja, imao sam zanimljive vremenske uvjete i snimio sam par lijepih fotografija.
Još jedna scena s bregova ne tako daleko od Međimurja, tipična Slovenska, rekao bih.
I tako to bude u prosincu na ovom dijelu planete. Kreneš ujutro u magli, poslijepodne se razvedri i kako sunce krene nazad za horizont, eto magle nazad. Barem sam imao priliku snimiti zanimljivu fotku.
Pogled na Trst, Italija.
Prosinačku situaciju spasio je poziv Ksenije i Siniše da pođem s njima na brevet u Sloveniju, u povodu najduže noći u godini i kalendarskog početka zime. Brevet od 200 km je kretao i završavao iz Nove Gorice i preko Italije vodio do Pirana i opet nazad. Za razliku od prošle godine, ove je vrijeme bilo toplije a i krenuli smo u 11, sat ranije pa smo manje vozili kroz tu najdužu noć.
Na ovoj vožnji snimio sam dosta video materijala koji još čeka da složim nešto suvislo, pa ako vam je to ineresantno, svakako se pretplatite na moj kanal na Youtubeu!
Pogled na Koper, Slovenija.
Da nisam imao sreće odvoziti taj brevet, Prosinac bi stvarno bio mršav kilometrima. Jednostavno, bio je onakav kakav prosinac kod nas treba biti, vlažan i hladan. Nešto što mene ne vuče na cestu.
Ipak, u 4 vožnje odpedalirao sam 457 km sa skromnih 2809 metara uspona.
Vozio sam ukupno 19 sati i 46 minuta što daje prosječnu brzinu od 23.1 km/h.
Pogledajmo konačno cijelu priču, cijelu 2025. g.
Pa, kada pogledamo kartu, ustvari ne djeluje loše, zar ne? 😊
Iako prošle godine u sličnome tekstu nisam najavio velike planove, ono čemu sam se nadao sam i ostvario.
Otišao sam na Jadran biciklom, imao sam višednevno putovanje i odradio sam nekoliko dužih vožnji. Iako nisam od prevelikih titula i grupiranja u ladice, drago mi je da sam odvozio i 8 breveta, 2 u Slovenskoj randonerskoj organizaciji. Brevetaštvo i cijela ta priča mi je fora pa mi je drago da sam i ja svojim nastupima pridonio maloj ali živoj zajednici biciklista dugoprugaša. Da budem iskren, čini mi se da je to jedina grana cestovnog biciklizma koja u Hrvatskoj živi. Daleko od fanfara i svjetla reflektora, što je i dobro.
No, hajd’mo na brojke: (u zagradi ću staviti brojke iz 2024.)
11 543 (12 278) kilometara i 86 257 (88 472) metara uspona.
Sve to u 93 (94) vožnje, što izađe 130,6 km po vožnji s prosječnom brzinom od 24,78 (24,66) km/h.
Još jedna zanimljiva brojka je medijalna dužina vožnje. A to je 100 (96) km. Znači, polovica vožnji je bila kraća,a polovica dulja od 100 km.
Od tih 93 vožnje,
–90 (91) puta sam vozio u Hrvatskoj,
–68 (66) puta u Sloveniji
–22 (19) u Mađarskoj,
–3 (5) u Austriji,
–2 (1) u Italiji. 😊
Najdulja vožnja bila je ona do it Čakovca do Belog Manastira i nazad, kada sam u 22 sata prevalio 484 (564) km.
Najbrža je bila jedna kraća (100 km) lokalna koji sam odvozio prosječnom brzinom od 30 (34,1) km/h.
Najviše sam se penjao na Fleche 2025 kada sam skupio 3568 (3800) metara uspona.
Svibanj je bio mjesec u kojem sam skupio najviše kilometara, 1506 (1939)!
Sve zajedno sam pedale okretao 466 (498) sati (19 dana i 10 sati) a u biciklističkim aktivnostima proveo sam ukupno 557 (611) sati (23 dana i 5 sati).
Prošle godine dostigao sam 102. milju g. Eddingtona. Ove godine završio sam na 108.
Najduže razdoblje u kojem nisam vozio bicikl je bilo 14 (11) dana, od 30. srpnja do 13. kolovoza.
Evo i nešto o dužim vožnjama:
3 duže od 400 km.
4 (4) vožnje od 300 do 400 km.
7 (11) vožnji od 200 do 300 km.
Za kraj, još napomena da sam ’25. proveo više hodajući/planinareći. Nije to bilo nešto strašno veliko i dugo, ali skupilo se i tu 81 km u gotovo 21 sat aktivnosti. Kako su neke od tih hodnji bile vikendima, naravno da sam onda skupio nešto manje kilometara na biciklu. No, sve je to dio iskustva aktivnosti van kuće.
Što ću u 2026.?
Ako ćemo suditi po početku godine, skupljati virtualne kilometre na trenažeru u podrumu! 🤷🏽♂️💦💦😁
Šalu na stranu, obiteljska situacija mi se još ponešto promijenila i postoji mogućnost da neću moći izbivati iz kuće koliko bi htio, a to je bitan faktor.
No, poklopi li se sve savršeno rado bih opet odvozio seriju breveta (600, 400, 300 i 200 km) i sviđa mi se Slovenska 1000.
Naravno, bilo bi veoma lijepo po 4. put odvoziti Fleche s mojom BsBn ekipom.
Moji video zapisi s bicikla skupili su mnogo pozitivnih reakcija pa bih pokušao nastaviti s time.
I to je otprilike to.
Sebi i vama želim lijepog vremena, dobrog zdravlja i mnogo vremena za biciklizam. 🙂
Hvala vam što ste ovdje, i vidimo se! 😊
Odgovori