Vjerujem da se slažete sa mnom, ali barem naslov nije navlakuša ili clickbait ako vam je tako draže. 🙂
Ukoliko ste prvi puta ovdje, možda da provjerite kako sam došao do ove vožnje. Ako niste, hvala što ste se vratili. 😊Uglavnom, 9. je kolovoza i nakon što sam se dobro odmorio od putovanja na more, bilo je vrijeme da pređem na kopno i napravim koji kilometar uz obalu. Iako sam imao isplanirane dvije rute, obje bliže 200 km, ovu do Šibenika morao sam odvoziti.
Naime, kako sam u prošlome blogu i skrušeno priznao, napravio sam glupost i na put sam otišao s neispravnim biciklom. Naime kazeta, odnosno lančanici na zadnjem kotaču imali su opasno veliki hod što se inače naravno ne dešava. Kad sam stigao na otok i pažljivo pregledao sve to skužio sam da je to bila poprilično velika greška. Jer, s ovakvim kotačem se kući ne bi vratio.
Dobro, pretragom sam našao servis bicikala u Šibeniku i dogovorio posjet. Ionako sam imao rutu do tamo, a koja je originalno vodila sve do Skradina i njegovih slapova ali sada sam odlučio skratiti. Ne samo zato što moram na servis, nego i što ne moram baš cijeli dan biti na cesti. Ipak je ljeto i temperatura se u danu ne spušta spod 35 stupnjeva.
S otoka sam krenuo prvom jutarnjom linijom koja u Trogir stiže oko 7 sati. Tada još nije tako pakleno vruće a i promet na cestama nije još jako gust. Iako, da budem iskren nekako mi se činilo da sam prijašnjih ljeta viđao mnogo veće gužve. 🤷🏽♂️Ruta me vodila glavnom cestom uz more ali je nakon Primoštena skrenula s nje, jer treba se i malo penjati, zar ne? 🙂
Moram priznati da me pomalo bilo strah vožnje po toj cesti uz more, naravno zbog prometa, no na moje pozitivno iznenađenje više pametnjakovića nalazim kod kuće nego što sam ih našao u ovih današnjih stotrideset i nešto kilometara.
Bilo me strah i servisa, jer je postojala veoma dobra mogućnost da mi ne mogu popraviti kvar i da se možda neću ni moći vratiti na otok, a kamoli nazad u Čakovec. Znao sam da je kvar 99% uzrokovan uništenim kugličnim ležajevima i iz dosadašnjeg iskustva često je na riješavanje takvog kvara trebalo čekati nekoliko dana, ponekad i duže dok ležaji ne stignu odnekuda. Ipak, taj strah sam potisnuo nekamo u propuh pameti i nastavio uživati u vožnji i danu.
Bilo je vruće i nisam se jako forsirao, prvo je trebalo doručkovati u prvoj pekari na kojoj sam naišao. Iako sam planirao istraživati i mjesto zvano Marina kroz koje sam mnogo puta prošao, odlučio sam ne stati i produžiti do Rogoznice. Nakon 25 kilometara skrenuo sam s glavne ceste i našao se u užurbanome mjestu, lijepo uređenom s mnogo usidrenih jedrilica s druge strane uvale. Kako je još bilo rano, nije bila baš velika gužva. Snimio sam nekoliko fotografija, video i nastavio dalje, prema idućoj točki interesa.
Primošten je niti petnaest kilometara dalje i prije no što sam se spustio u samo mjesto, stao sam na novo uređenom vidikovcu. Toliko novome, da je još bio zatvoren za ulaz s automobilima. Kako ja ne vozim automobil, je li? 🤷🏽♂️😁Stao sam ondje na nekoliko minuta i svjedočio egzodusu, mislim masovnom isplovljavanju raznoraznih brodica. Ne znam što ih je sve natjeralo u istome trenu na more…
Primošten i jedrilice u uvali blještali su na jutarnjem, više ne tako niskome suncu dok ih je s brijega na istoku gledala Gospa od Loreta zaštitnica mjesta utjelovljena u kipu koji odavde više podsjeća na… Pa, ne znam, prosudite sami. 🙂Ja za ovaj kip znam jer je jedna od etapa Crorace biciklističke utrke završila baš na tome mjestu.
U Primoštenu sam mislio popiti kavu, ali nekako mi se nije dalo. Već je bila gužva, turisti, dostavljači, domaći, postalo je prebučno i pregusto za moj ukus. Nastavio sam prema Šibeniku, no s glavne ceste sam odmah skrenuo uzbrdo, prema Primoštenu Burnjem. Uspon je bio junački. Nisu Alpe, ali praktički s razine mora u samo dva kilometra digne 160 metara više. Dizao sam se kraj veoma ružnih hotelskih novogradnji koje će nepovratno narušiti vizuru Primoštena, pa kroz lijepe uredne maslinike na kojima sam pomalo sa zavišću gledao već tada poprilično debele i zdrave plodove.
Pa malo dolje, pa malo gore, slijedio mi je dug i strm spust na glavnu cestu kod Grebaštice. Prije nego sam se spustio, uživao sam u lijepome pogledu prema moru s Šibenikom u daljini. Ipak, u Šibenik nisam ušao tom cestom nego sam skrenuo prema kopnu uz Morinjski zaljev, veoma uvučen i poprilično plitak.
Nije mi baš bilo privlačno kao kupalište, jer je ustvari laguna s poprilično mnogo slatke vode u kojem se mrijeste ribe i posljedično skupljaju ptice. Dio je programa Natura 2000 i blato koje sa tamo nalazi moglo bi biti ljekovito, saznajem s interneta. Stajem za fotku ili dvije i iako mi je vruće i pasalo bi mi osvježenje, nekako mi nije bilo baš privlačno da se malo namočim.
Dobro, oko 10 sati je i sada sam već blizu Šibenika. I bolje, jer zvukovi koji dolaze iz zadnjeg kotača su sad već gotovo bolni i počinjem strepiti hoću li uopće stići do servisa. Servis se nalazi praktički na zapadnome izlazu iz grada a kako mene put vodi preko Baldekina, naravno da sam stao kod spomenika Draženu Petroviću. Jer, kad si u Rimu…
Oko 11 sati je, evo me u servisu. Saznajem da serviser stiže tek poslije 12 sati. 🤨Dobro, u blizini (na vrhu brda) je supermarket, tamo sjedam u kafić i čekam podne… U podne se spuštam nazad u servis, pa prvo čekam servisera. Pa mu objašnjavam da putujem biciklom i da ga molim da mi pogleda kotač.
Minute su sporo klizile. Ignorirao sam sve one dvokotačne oktanske prdilice za koje je 9,5 od 10 kupaca dolazilo pitati ali sam veoma pažljivo pregledao dva izložena Gusto cestovna bicikla. Zlatno crna kombinacija mi se posebno svidjela. No, kao i velika većina stvari koja mi se sviđa, nažalost je iznad mojeg platežnog razreda. 🙈🤷🏽♂️
Serviser je potvrdio moje sumnje, ležajevi su nepostojeći! I na moju veliku sreću i olakšanje, ipalo je da su imali još točno dva komada onakvih kakvi su meni trebali! 😁Prošlo je još nešto vremena dok nisu uspjeli izvaditi olupine starih,staviti nove i bling, bling, bicikl više nije bučio!
Eto, sad je vrijeme da poreklamiram servis Iljadica-Rapo. Napravili su dobar posao i nisu me oderali za isti. Servis uz dva ležaja i još dodatno podešavanje mjenjača izašao je samo 35€. Pohvala i serviseru Tončiu i hvala im. 🙏🏽
Dobro, to smo riješili, sad sam već bio i gladan. 🙂Bilo je oko 13:30 i morao sam odlučiti što ću. Prvi trajekt za otok mi je u 16 a idući oko 19. Na prvi bi mogao stići ako jako požurim ali čemu? Na odmoru sam, kvar je riješen, kamen mi je pao sa srca, zašto ne malo proći Šibenikom pa kasnije polagano odvoziti turu zaleđem i u predvečerje se spustiti nazad u Trogir?
Šubićevac je toponim koji je mnogima uz Baldekin vjerojatno veoma poznat. Kako obično biva uz takva mjesta ima i brze hrane. U takvome jednom lokalu sam stao i pristojno se najeo za pristojan iznos. Iako je bilo vremena za otići u nekakav restoran, nisam baš bio za to. Nit mi se ne troši iznos koji bi takvo mjesto tražilo, nit nisam nekakav poseban gurman, a bogme ni ovaj miris znoja chanel +35 😁nije baš za nekakva bolja mjesta.
Žvačući svoj burger čačkao sam po karti Šibenika i shvatio sam da su obje gradske tvrđave nadomak mene pa sam ih prije no što napustim grad odlučio posjetiti. Prvo do Tvrđave Barone u koju iz ovog ili onog razloga nisam ušao. Više se ne sjećam točno, ali mislim da je trebalo kupiti ulaznicu za ući unutra, pa sam samo produžio do Tvrđave Sv. Mihovila. I tamo je bila ista priča. Samo što je pogled bio mnogo ljepši, što će vam bolje dočarati fotografije.
Naravno, uspon do obje tvrđave je poprilično zabavan. 🙂Pogotovo do Mihovila gdje je strmina poprilična a put je betonski sa širokim žlijebovima. Naravno, na biciklu sam odvozio oba ali spust, brate, to je bila patnja. Šake su me boljele od pritiskanja kočnica tih nekoliko stotina metara. 🤷🏽♂️
Poželio sam se spustiti do mora, na nekoj od brojnih terasa koje sam vidio s visine popiti kavu i malo uživati. Nije mi se dalo glavnim putevima pa sam odlučio skratiti, proći direktno starim gradom. Ah, nezanje, blaženo neznanje. 🙈🙈 Jer, je li, stari grad je izgrađen na padinama i ono što na karti izgleda kao ulice, su uzane kamene uličice između kojega su isto takve stepenice. A sve lijepo zaglađeno vremenom i stopalima brojnih generacija.
A ja na biciklu s tankim gumama i cipelama s plastičnim peticama za prikačiti se za pedale. 🤷🏽♂️A dobro, ja se ne vraćam. Kada sam se mogao spuštati, spuštao sam se. Kada je trebalo sići s bicikla i nositi ga preko stuba, nosio sam. I tako živ i zdrav stigao do mora i sjeo u prvi kafić, naručio kavu i radler i uživao u malo svježine maestrala i bućkanju valova koje je vjetar stvarao. Kao zanimljivost, ovo je bilo prvi puta da mi je radler poslužen u boci od 0,33L. 🤨🤷🏽♂️ Svaki dan naučimo nešto novo.😁
Odmarao sam se četrdesetak minuta i bilo je vrijeme da se pođe. Ovaj puta nisam išao prečicom. 😁Jedna mala anegdota, kad sam vozio cestom uz more prema glavnoj, pokraj mene je prošao dostavljač na električnom uniciklu. Prolazeći me, doviknuo mi je “cool cap”. (Fora kapa). Pa moja kapica koju sam nosio ispod kacige privukla je poneki pogled i komentar danas. Odvratio sam mu hvala, isto na Engleskom. Kad već svi misle da sam stranac, da im ne kvarim iluzije. 🙂
Ponovo sam krenuo na zapadni dio grada i od tamo zavrnuo na sjever u zaleđe. Ubrzo sam sam opet stao u trgovini da se malo ohladim. Naime, u zaleđe se moram penjati a temperatura se opasno približavala 40 stupnjeva. Voda, sok, i kužim da mi je na jednome od termo bidona (boca) puknuta unutarnja stijenka! Nije ni čudo da mi tekućine koje sam ulijevao u njega imaju čudan okus. 🙈Eto, i ovom prilikom sam se izvukao bez posljedica. Samo, nažalost preostao mi je samo jedan bidon u koji stane oko 7 decilitara. Mislim, svejedno, što god ulijem u njega, za petnaestak minuta je vruće a za pola sata se više ni nemože piti.
Peglam dalje zaleđem, okružen vjetroturbinama na gotovo svakome grebenu, neke su još i izgradnji. Teren kojim vozim je klasičan Dalmatinski, kamen, osušena trava, crnogorica koja se izmjenjuje s maslinicima uz cestu. Ne prevelika mjesta na svakih nekoliko kilometara, no cesta u sasvim dobrom stanju i da nije tako vruće bilo bi se pravi gušt voziti po njoj.
Prije posljednjeg dužeg uspona pio mi se nekakav veliki radler, ali u maloj trgovini u kojoj sam stao nisu imali ništa takvog dovoljno hladnog, no snimio sam malu limenku bezalkoholne pive. Odmah mi je zasvjetlila žaruljica ispod kacige i sjetio sam se da profesionalci na utrkama na vrat stavljaju led. Uguraju ga između dresa i vrata i on se tamo lijepo polako topi i hladi ih. Ja sam skužio da tako mogu ugurati ovu limenku pive. 😁
Rečeno, učinjeno! Limenku sam ugurao pod dres, začudo je čvrsto stajala i bogme me fino hladila. Kad sam se nekih dvadesetak minuta kasnije dovukao do vrha strmog dijela uspona, pivica je taman bila još toliko hladna da sam ju mogao popiti u nekoliko gutljaja. 🤘🏽🤘🏽🤘🏽
Dobro, još malo uspona i slijedilo mi je gotovo 20 kilometara spusta do Trogira. Stuštio sam se u grad, stao u trgovini da po još poneko osvježenje. Nije mi se baš nešto jelo, ali sam sam uz ostalo kupio i jedan voćni jogur koji me fino ohladio i ponešto nahranio. Kako sam imao dovoljno vremena do polaska trajekta, odlučio sam hladnu pivicu popiti u pristaništu namakajući noge u moru. Nakon nekog vremena skužio sam da kad već smrdim, mogu umjesto znoja smrditi po moru.
Pa sam fino ostao u donjem dijelu dresa i lijepo se okupao u moru. Doduše, poprilično mutnome od pijeska kojeg su valovi pogonjeni maestralom dizali u mini uvalici, ali baš me briga. Leglo je k’o budali šamar. 😁
Nakon što sam se okupao, ispio što sam imao, odlučio sam malo prozujati po Trogiru, pomoći malo u kreiranju gužve. 🙂 Snimio par fotki, i već je bilo vrijeme da se ukrcam na trajekt i vratim se na otok.
Sunce je već zašlo kad smo krenuli i uživao sam na nadgrađu trajekta u kasnim bojama dana, u svježini koje more donosi i razmišljao kako sam u stvari dobro prošao. Bicikl je spreman za povratak kući, a ja sam ustvari imao i lijep izlet po krajevima koje sam često samo promatrao iza stakla prometala.
Nadam se da vam je bilo zanimljivo ovo putovanje sa mnom ili ako vam se baš sve i ne čita 😁da su vam se barem fotke svidjele. 😊
Ako vam je, ostavite mi komentar, ovdje ili na društvenim mrežama. Podijelite s prijateljima koje bi možda interesiralo nešto ovakvo, a možete se i pretplatiti na moj blog.
Upišite svoju adresu u polje ispod i svaki puta kad nešto objavim, prvi ćete dobiti obavijest o tome!
Hvala i do iduće vožnje, ćao! 😊
Pogledajte i neke od prethodnih blogova!
Odgovori