Čovječe, kasnim mjesec dana! 😲🤷♂️
Pa, očito je svibanj bio užurban i nisam stigao pisati. Nadam se da ću u narednim danima barem nešto od toga pokriti. Prvi tjedan nakon Flechea je bio s dosta aktivnosti i razdvojit ću ga na dva dijela.
Biciklistički, ovaj puta nešto manje zanimljiv i planinarski koji je zaslužio svoj poseban tekst.
Pa krenimo s biciklističkim dijelom.
Ponedjeljak, 1.5.2023.
Mislim da mi je ovo najkraća prvosvibanjska vožnja u mnogo, mnogo godina. No, kako sam dan prije završio onu malo dužu vožnju zvanu Fleche, oprostiti ću si. 😊 O samoj vožnji nemam baš mnogo za pisati. 30ak km za sat i deset i par hupsera. Najljepše da se malo provjetrim, da lagano razvrtim noge i da ne ispadne da sam cijeli dan ležao i ništa ne radio. 😊 Koliko sam bio inspiriran pokazuje da na Stravi nisam uz vožnju stavio ni jednu jedinu fotku. Što mi se inače veoma rijetko dešava. Dobro, i bilo je sivo oblačno vrijeme bez nešto boja. Stoga, ovdje ću priložiti snimku ekrana s detaljima vožnje.
Petak, 5.5.2023.
Novi petak, novi transfer na potezu Čakovec – Mursko Središće. Ovaj puta malo duži, preko Preloga. 🙂
Fora je kako se s vremenom perspektiva mijenja. Ne tako davno, ovo bi mi bila donekle ozbiljna vožnja, barem po 53,35 km koliko sam pokrio. 😊 No, kad se navikneš da ti je to tek za zagrijavanje ili često tek prva četvrtina ili trećina vožnje onda se i pogledi promijene. Opet sam u sat i trideset i pet minuta snimio samo jedan (mutan) sebić, ali je bio bitan jer sam po prvi puta ove godine bio u potpuno ljetnom kompletu. I majica i hlače. Je, znam. Neki se ovako voze u veljači 👀, ali ja sam ipak zimogrozniji pa čekam pravih dvadesetak stupnjeva i sunce. 🙂 Eto, za zaključak vožnje ostavljam vas s mojom nacerenom njuškom i škembom. 🙂
Nedjelja, 7.5.2023.
Nekad treba malo i mijenjati aktivnosti. Tako sam u subotu (o čemu ću pisati u sljedećem blogu) šetao po Strahinjšćici s dragom i prijateljicom. A u nedjelju po više ne tako lijepom vremenu potrošio nekoliko sati na ovu vožnju, ne samo da bi skupio nešto kilometara nego i malo razvrtio moram priznati, od planinarenja bolne noge.
Već sam pisao i ponoviti ću, kako smo ušli u Schengenski prostor mnogo radije prelazim u susjednu Sloveniju, tim više što u sjeverozapadnom kraju Međimurja sada doslovno u kilometar ili dva možete nekoliko puta promijeniti državu u kojoj se nalazite. To pridonosi raznovrsnosti u vožnjama jer se može birati mnogo više pravaca i uživati u drugačijim vidicam. Uglavnom, kad sam na ovakvim vožnjama, znam koliko vremena imam i onda prema tome biram kuda ću, često u samoj vožnji. Što je vjerojatno i najljepše.
Ovaj puta krenuo sam na sjever, prema Lendavi u Sloveniji pa skrenuo na zapad i za manje od 30 km opet došao nazad na jedan od malograničnih prijelaza. Kada sam prvi puta početkom godine to prvi puta vozio nisam baš prejako tiskao. Nisam ni sad lomio koljena, no ipak sam išao pristojnijim tempom na jedan hupser koji jednim dijelom ima prosječni nagib od preko 14%! Nakon toga do već mnogima poznatog Mađerkinog brega pa još koji hupser do ravnice.
Od rijeke Mure spustio sam se na sam jug Međimurja do rijeke Drave. Obje su bile poprilično visoke i mutne od silne kiše koja je tih dana padala uzvodno i koja je i nama najavljivala promjenjivo i hladnije vrijeme. Dobro, nema se baš mnogo što pričati o tome, ravnica, friško, možda malo vjetrovito. ali odometar se na kraju, u Murskome Središću zaustavio na 95. kilometru. OK, virtualni odometar s obzirom da imam digitalni uređaj. 😁 Sve zajedno malo manje od četiri sata s gotovo 500 metara uspona. Nakon subote i planinarenja, u stvari nije ni loše. 🙂
Ostavljam vas s još nekoliko fotografija s nedjeljnje vožnje i vidimo se uskoro, s kako bi rekli Pyhtonovci, nečim potpuno drugačijim! 😁
Nemojte zaboraviti ostaviti mi komentar ili podijeliti blog sa zainteresiranim prijateljima! Možete se i pretplatiti na blog pa će vam u vaš sandučić direktno stići obavijest svaki puta kad obavim članak. (Adrese ne skupljam ja, nego WP platforma i možete se odjaviti kad kod poželite). Hvala. 🙏😊
Odgovori