I red je da konačno završim s ’24! Malo se sve ovo razvuklo ali jednostavno sam želio imati malo detaljnije opisanu godinu. No, prije no što podvučem crtu pod godinu, ostao mi je još prosinac.
Malo je razbacana ovo, zar ne? 😁
Dakle, u 20 sati i 28 minuta vožnje pokrio sam 489 kilometara sa 3940 metara uspona. I to sve u četiri vožnje. S obzirom da sam netom nakon Božića otputovao od kuće (bez bicikla) nisam mogao iskoristiti praznično razdoblje za još koji km. Nema veze, ova godina je ionako bila rekordna. O tome kasnije.
Kao što na karti možete vidjeti, osim oko Međimurja vrtio sam se i oko Italije. Eto, i to je došlo na red. Moj prvi brevet u organizaciji Randone Slovenije i moja prva vožnja kroz Italiju! 😊🤌🏽😁
Na rutu breveta osvrnuti ću se nešto kasnije. Ipak, moram reći da mi se način na koji se kod susjeda održavaju breveti ni malo ne sviđa. Naime, tamo vam na startu podijele sendvič i limenku soka i pošalju vas voziti. Ne dobijete ni karton, nit’ vas itko pričeka s nekakvim toplim obrokom na kraju. Kad odvozite, pofotkate se na cilju, pošaljete gps zapis i to je to.
Nadam se da organizatori breveta u Hrvatskoj nikada neće prihvatiti ovakvu praksu! Iako je tako zasigurno lakše, potpuno se gubi društvena komponenta brevetaštva. Ako se sjećate priče o sarmi i pivama iz prošle objave… Toliko lijepih sjećanja imam s druženja nakon breveta, da bi to bila potpuna sramota i da budem iskren, sigurno ne bih sudjelovao.
Dobro, sad kad to znate, da se ipak u kratkim crtama sjetim te ipak hladne vožnje za najkraći dan u godini. Iako sam nekoliko dana prije (opet 🤷🏽♂️🙈) pao s bicikla i pošteno podrapao koljeno jednostavno nisam mogao odbiti Ksenijin poziv da s njom i Sinišom odem na taj brevet. Ta, pa ipak je to skoro na moru! Prilika za prvi brevet izvan Hrvatske organizacije i malo điranja po Italiji!
Ruta breveta je zanimljiva, iz Slovenske Nove Gorice na jug preko zaleđa Trsta opet u Sloveniju sve do Pirana. Natrag, nešto istim putem nešto paralelnim cestama. U pedesetak jutarnjih kilometara sreo sam više biciklista nego ih u Međimurju sretnem u pola godine. Biciklističke staze uz more, pogled na snijegom prekrivene planine u Sloveniji i Italiji, dio Parenzane, ma… Rado bih ovu rutu odvozio ponovo u neko toplije doba godine da mogu ponegdje i sjesti na kavu i jednostavno uživati u pogledu. Također, moram reći da sam poprilično zazirao od vožnje noću kroz Trst, slušajući svašta o vozačima motornih vozila u Italiji. No, mogu reći da sam kroz grad u noći prošao bez ikakvog lošeg iskustva i da sam vozio po ustvari poprilično kvalitetnim cestama.
Eto, toliko o prosincu, u nastavku pogledajte nešto fotografija:
I da konačno, zaokružim tu 2024. godinu.
Brojke će pokazati, ali osjećam da je ovo bila najjača godina, uz 2022. kada sam završio seriju za Matiju i Croatian super randonee.
Dakle, brojke:
12 278 kilometara i 88 472 metara uspona. Ugrubo oko 8 vremenskih zona i 10 uspona na Everest.
Sve to u 94 vožnje, što izađe 130,6 km po vožnji s prosječnom brzinom od 24,66 km na sat.
Još jedna zanimljiva brojka je medijalna dužina vožnje. A to je 96 km. Znači, polovica vožnji je bila kraća od 96 a polovica dulja od 96 km.
Od tih 94 vožnje, 91 puta sam vozio u Hrvatskoj, čak 66 puta u Sloveniji, 19 u Mađarskoj, 5 u Austriji i naravno jedan put u Italiji. 😊
Najdulja vožnja bila je drugi i treći dan breveta 1000, kada sam u 26:32 sati prevalio 564 km.
Najbrža je bila brevet 200 Čakovec koji sam odvozio prosječnom brzinom od 34,1 km/h!
Najviše sam se penjao na putu do Logarske doline kada sam u 410 km skupio 3800 metara uspona.
Svibanj je bio mjesec u kojem sam skupio najviše kilometara, 1939!
Sve zajedno sam pedale okretao 498 sati (20 dana i 18 sati) a u biciklističkim aktivnostima proveo sam 611 sati (25 dana i 11 sati).
Dostigao sam i jedini cilj koji sam si zadao, a to je da pređem 100 Eddingtonovih milja. Za to sam trebao imati 19 vožnji dužih od 100 imperijalnih milja, odnosno 160 km. Ja sam ih imao 24. I to znači da sam trenutno na 102. milji g. Eddingtona.
Ove godine sam i sudjelovao u najviše breveta do sada. 8 različitih događaja u kojima sam skupio službeno zabilježenih 2870 km.
Najduže razdoblje u kojem nisam vozio bicikl je bilo 11 dana, od 14. do 25. siječnja.
I za kraj statistike, nešto o udaljenostima u jednoj vožnji:
1 vožnja duža od 500 km.
4 vožnje od 400 do 500 km.
4 vožnje od 300 do 400 km.
11 vožnji od 200 do 300 km.
Dakle? 2025.
Pa, nisam još stvorio nešto velikih planova.
Ove godine bi pokušao imati biciklističke vikende s jednim, dva noćenja, tako da imam više vremena za fotografiju i općenito malo lakši ritam.
Vjerujem da će BsBn ekipa odvoziti (barem) jedan Fleche brevet. Naravno, neću odsutati od pokoje duge vožnje kad se za to ostvari prilika. Vreća ruta se uvijek puni. 🙂Naravno, bilo bi lijepo odvoziti barem isti broj breveta kao ’24. Možda opet otići na Jadran bicom?
Neka samo bude zdravlja, ne bude rata, bolesti i recesija i već će se okretati pedale.
Iako je već gotovo veljača, kako tek sada stavljam točku na godinu
poželio bih vam svima zdravu i veselu godinu! 🍻
Hvala vam što ste sa mnom na ovome blogu i vjerujem da se skoro vidimo!
S obzirom da ste došli do kraja ovo zapisa, zašto se ne bi pretplatili na moje tekstove? Upišite vašu adresu u polje ispod i kad god objavim novi tekst, vijest o tome stiže direktno u vaš sandučić! Bez straha, ja ne skupljam adrese! Poštu šalje WordPress, a odjaviti se možete bilo kada.
Odgovori