Pa, dan po dan, kilometar po kilometar evo nas pri kraju godine. I ovaj puta ću uključiti dva mjeseca, tako da u idućoj objavi mogu uz prosinac zaokružiti i kompletnu godinu. No, o tom potom. Hajd’mo mi pogledati što sam ja to vozio u mjesecu padajućeg lišća. 😊
Što se statistike tiče, u osam vožnji u ukupnom trajanju od 34:45:48 (kako su se lijepo posložile brojke! 😊) skupio sam 910 kilometara i donekle skromnih 5660 visinkih metara. Prosječna brzina kretanja svih tih vožnji bila je 26 i kusur kilometara na sat. Pa, nije ni loše. 🤷🏽♂️🙂
Najduža i pomalo neplanirana vožnja bila je, Brevet 300 km iz Lakteca u blizini Dugog Sela. Brevet kojeg sam prigodno nazvao “Sarma” jer nam je organizatorica na kraju breveta za obrok osigurala, je li, sarmu! 😁Moram priznati, u ovih mojih deset godina sudjelovanja u organiziranim biciklističkim događajima, ovo je zasigurno bio najčudniji obrok. No, sarma je bila odlična i klopao sam ju u odličnoj domaćinskoj atmosferi uz nekoliko pivica i prepričavanja dogodovština. Ruta nije baš nešto posebno, dobar dio tih cesta sam već odvozio, ali sve zajedno bio je lijep dan i lijep brevet. Kuriozitet je da sam ja od svih prijavljenih na 300 km brevet na cilj pristigao prvi! To me iskreno začudilo, no eto, desilo se da sam ja manje sjedio po kafićima od ostatka ekipe. Ipak, da ne budem previše ponosan na sebe, pobrinuo se mladić koji je vozio brevet od 400 km i na sarmu je stigao samo 42 minute iza mene. 🙈😁
Uh, baš sam se raspisao. 🙂
Iduća najduža vožnja bila je po slovenskom Prekmurju, na karti gore. Ksenija me pozvala da odvozimo nešto, a žabu ne treba dugo zvati u vodu, zar ne? 😁Rutu je već spremila, što je bilo super jer sam ju samo morao učitati i odvoziti. Jutro je bilo friško, ali smo po lijepom jesenskom danu dobro odpeglali brojne hupsere toga kraja.
Svakako bi istakao i vožnju na kojoj (opet! 🤪) nisam bio sam. Naime, s Davorinom smo se odvezli do Svetog Ivana Zeline gdje je bio brdski cilj posljednje etape biciklističke utrke po Hrvatskoj. Iako dan nije bio baš sunčan i topao, imali smo lijepi izlet. Pogledali profesionalce kako jure uz Zelinski hupser i vratili se kući.
Bilo je još pet vožnji, no ništa tako posebno. Sat, dva, tri, uvijek dobar izlazak, za tijelo i dušu. 🙂
I nastavimo u mjesec studeni! U kojem sam prva dva vikenda bio odsutan pa nisam imao prilike voziti bicikl. Što se naravno osjetilo na ukupnoj kilometraži.
Dakle u 5 vožnji 482 km i 3078 m uspona. Sve to za 19:11:34 sati i s prosječnom brzinom od 25.1 km/h.
Kako na karti možete vidjeti čini se da je jedna od tih vožnji bila nešto duža. Tako je i bilo, prvi vikend koji sam mogao, iskoristio sam za relativno ravnu, ali ipak vožnju od 200 km. Naime, čačkajući malo po statistikama na stranici Statshunters s koje i čupam ove lijepe karte, shvatio sam da do sada u studenom i prosincu nisam imao nikada vožnju od 200 km.
Pa eto, ta činjenica više ne stoji. 😁
Uglavnom, dan je bio siv i maglovit, dosta hladan, ali gdje je volja, tu je i način. Odvozio sam to relativno brzo, bez nekakvih prevelikih problema.
U ostalim, mnogo kraćim vožnjama često sam sa sobom imao i fotoaparat i uživao. Još je bilo mnogo topline, mnogo sunčevog svjetla i mnogo prilika za zanimljive fotografije. Nadam se da ćete se složiti sa mnom kad ih pogledate ispod.
Eto, toliko za ova dva jesenska mjeseca. Gotovo 1300 kilometara i nije loše za razdoblje u kojem mnogi bicikl pospremaju na zimski san. 🙂
Hvala na pozornosti i posjeti.
Jesam li već dosadan kad vas molim da mi ostavite kakav komentar ili podijelite tekst sa zaineresiranima? 🤷🏽♂️😁
Vjerojatno jesam, ali eto, molim lijepo. Hvala. 😊
Do slijedećeg teksta, pozdrav!
Odgovori