Buongiorno! Ili dobro jutro, dobar dan, dobra večer, kako vam već odgovara. 🤷🏽♂️😁
Evo mene i vas sa mnom već u ožujku. Ovim tempom ću pokriti godinu negdje u ožujku ’25. ali OK, nismo na normi! 🤪
Promotrimo li sažetak ožujka, možemo vidjeti da sam mnogo više no proteklih mjeseci išao na istok i na jug. U samo tri vožnje skupio sam 840 km! Da, slažem se. Ali što ću, takav sam. 🤪
Dobro, da ne pametujem, najduža vožnja je bila proljetni brevet iz Sesveta uključujući i transfere do Sesveta i nazad. Da, to je onaj kad smo se Ksenija, Siniša i ja kroz noć, kišu, i susnježicu vraćali kući biciklima. 370 i kusur kilometara. 🤷🏽♂️
Iskreno, misli da mi je to jedan od boljih tekstova koje sam napisao u posljednje vrijeme, pa ako niste do sad, pogledajte. 😊
Prva duga vožnja ožujka također je bila dužine breveta i također je uključivala pedesetak kilometara vožnje po kiši. Ipak, nije bila ni blizu toliko dramatična kao Sesvetska epizoda, pa neću mnogo o njoj. To je ovaj manji krug po Mađarskoj na karti gore.
I posljednja iz terceta dugih vožnji išla je na istok, sve do Kapošvara u Mađarskoj. Pozvali su me Siniša i Ksenija, pa rekoh zašto ne. Lijepo je kad ti netko drugi pripremi rutu.😊275 kilometara bilo je po mnogo povoljnijem vremenu nego na prethodnim vožnjama. S obzirom da smo vozili na samom kraju mjeseca, skoro pa očekivano.
Preostale vožnje bile su uglavnom kraće, no svakako potrebne, jer cjelodnevne vožnje odnesu poprilično mnogo energije. Da, vozio sam ih kao trening za jednu stvarno dugu, ali o njoj ćemo kad dođe na red. 🙂
No, provezimo se mi kroz ožujak fotkama. Vjerujem da vam je zanimljivo vidjeti gdje sam sve bio i što sam snimio. Meni zasigurno je. 😊
Iako gornja fotka nije baš
U stvari! Sad sam se sjetio da je onaj lik prodao zaljepljenu bananu na zid za puste milijune! Što mislite, možda ovu moderan i avangardan prikaz dvije sputane banane ispred zaslijepljujućeg kruga mogu vrijediti barem postotak zaljepljene? 🤔🤪
Šalu na stranu, ovu fotku sam stavio kao prvu jer se lijepo nastavlja na posljednju iz veljače. A nastala je ujutro na dan breveta u Sesvetama.
Kraj ove ceste prošao sam mnogo puta, a od ove godine je asfaltirana. A ja još nisam prošao onuda. 🙈 Dobro, nadam se da ću stići. Fotku sam snimio jer je dio srušene šume omogućio niskom kasno zimskom suncu da ovako lijepo oboja rubove još uvijek golih debla.
Zima kalendarski i dalje traje, ipak proljeće se svako malo progura. No, zima se vrati i u maglu i sivilo ogrne pejzaž. Poput ovog pogleda na vidikovac na Mađerkinome bregu u Međimurju.
Vožnje osim onih planiranih s točkama i vremenima i sa svim tim, trebaju biti i onako, bez plana. Potrošiti par sati na biciklu, okrećući pedale i gledajući svijet oko sebe. Pa onda stigneš snimiti i fotku iznad.
Gornje dvije fotke nastale su u relativno toploj i oblačnoj suboti. Po prognozi je trebalo biti veoma malo kiše no kako to biva, kiša je padala malo osjetnije. Pa me lijepo me kvasila zadnju četvrtinu puta, od granice s Mađarskom pa sve do Međimurja. Dobro, najava za ono drugo namakanje. 🤪
Po gornjoj cesti sam prošao i prošli vikend. Zanimljiva je ovako bez zelenila, sa svim tim silnim bukvama. I kraj dana još uvijek brzo stigne pa sam stigao i gledati oblacima zakriven zalazak sunca. Kolegicama i kolegama koji voze ovim krajevima mogla bi biti poznata ova scena; a za sve ostale, jablani su oznaka Jeruzalmskog brega, odmah preko grane u Sloveniji.
Za Slovenske vidike mi je bilo žao kao psu što tada još nisam imao teleobjektiv, pa da malo više približim crkvicu i osnježene planine u pozadini.
Fotka bi bila bomba. 🙂A dobro, i ovako je tipični motiv iz susjedstva.
Za ovu fotku pak mi nije trebao teleobjektiv. Nastala je na istoj vožnji već nedaleko od Hrvatske. Magarci, osli, tovari, pasu na strmim padinama. Kraj u kojem se nalazimo je uz granicu s Hrvatskim Zagorjem, južno od Ptuja a sjeverno od Trakošćana. Pokušavam se provesti onuda svako toliko jer ima alpski osjećaj, iako naravno, ni blizu tako visok. Iako, rekla bi moja koljena i lanac, poprilično blizu što se tiče strmine ponekog uspona. 🙂
I za kraj ožujka, nekoliko fotografija nastalih na vožnji do Kapošvara. Možda se pitate, zašto baš do tamo?! Pa, Siniša, čiju pozadinu vidite na fotki, u svibnju je organizirao jedan brevet. Onaj o kojem još ne govorim, ali za kojeg sam se spremao cijelo proljeće. 🤪Želio se uvjeriti kakve su ceste kojima bi ruta potencijalno išla. Rezultat je da je od Velike Kaniže do Kapošvara ruta išla glavnom cestom. Jer, ako se sjećate, sporedne ceste kod nem tudom susjeda su najčešće očajne. Kao i mnoge glavne, ali psssst sada o tome. 😁
I tako, ožujak je projurio. Kilometara, sati i fotki se skupilo. Proljeće se ipak počelo pojavljivati i činilo se da slijedi još zanimljiviji travanj.
Je li tako i bilo, javiti ću za koji dan, u novom izdanju ove serije.
Naravno, uz standarni poziv (iako uredno ignoriran 🤷🏽♂️) da mi ostavite kakav komentar, podijelite tekst sa zainteresiranim prijateljima i da se pretplatite na blog e-poštom.
Do tada, hvala na posjetu. Nadam se da vam je bilo zanimljivo i da sa vidimo uskoro.
Odgovori