Dok je ožujak još koketirao sa zimom, travanj je ipak bio pravi proljetni mjesec.
Stoga sam opet mogao poduzeti nešto dužih vožnji.
Iako ne najduža, prvo bi istaknuo Fleche vožnju koju sam kao dio BsBn ekipe odvozio drugi puta za redom. Ove godine smo do cilja u Svetoj Nedelji stigli preko Maribora, Celja, Ljubljane i Novog Mesta. Iako je ruta bila daleko od ravničarske ispalo je smo ju složili prekonzervativno pa smo neko vrijeme trošili po kafićima da ne bi stigli prerano. Tekst o ovoj vožnji sam počeo pisati, no završio ga nisam. 🤷🏽♂️ Ipak, ono što (osim odlične atmosfere) pamtim je jak vjetar koji je najčešće bio u prsa, krasno svitanje u posavskoj ravnici i komad neplaniranog ciklokrosa petnaestak kilometara prije cilja. Nadam se i vjerujem da će ista ekipa i 2025. godine sudjelovati u Fleche događaju i veselim se novim zgodama ekipe.
Želite li pogledati kako nam je bilo 2023. godine, pogledajte ovdje.
S druge strane, najduža vožnja bila je na Zaprešićkome brevetu. Iako je sam brevet bio 200 km, ja sam tamo i nazad stigao bicom pa se skupilo 400 km! Ruta je najvećim dijelom također vodila kroz Sloveniju. No, za mene su to uglavnom bile nove ceste tako da sam ustvari baš uživao. Brevet nije bio od najtežih, ali bilo je dosta strmih uspona pa se povremeno itekako trebalo oznojiti.
Još 330 km skupio sam u dvije duže vožnje. Jedna je vodila do Maribora gdje sam konačno u centru grada i popio kavu, onako lijepo, turistički. Druga pak je služila vježbanju kratkih i strmih uspona u relativno bliskom krugu oko Međimurja. U nastavku fotke s tih i još nešto kraćih vožnji po zanimljivim vremenskim uvjetima. To ponajprije kažem zbog lijepog svjetla na fotografijama. ☺️
Odgovori