Sjećanje na ’24.; Svibanj.

U posljednjih 48 sati, osjetio sam sva godišnja doba. Od kratkih rukava na Jadranu, do snijega u Lici, pa smrznutog jutra i debele popodnevne magle u Međimurju. Ne biciklom!
Ipak, danas se vraćam na bicikl, u svibanj, u proljeće! 😊

Vozilo, se vozilo. 🙂

Kako možete vidjeti na karti, u svibnju sam zabrazdio duboko u Mađarsku. 🤷🏽‍♂️🙂Da, to je bio onaj brevet od 1000 km.
O njemu sam pisao naširoko pa neću ponavljati. Pozivam vas da pročitate kako mi je bilo, ako već niste. No, da rezimiram.
Brevet za koji se jesam spremao od početka godine, a na koji skoro nisam otišao. Brevet na kojem sam uglavnom izbjegao kišu, ali ne i 654* semafora Budimpešte. Brevet kojeg sam devet desetina odvozio sam. I tako postao prvak Novakove ulice u Čakovcu (a možda i cijelog kvarta) u ultra biciklizmu. 🙈 **

(*Brojka je simbolična 🤪)
(**interna fora. Ako vas smeta, ignorirajte. 🤷🏽‍♂️)

OK, mojih 1000 km slave je došlo i prošlo. Osim njih, u svibnju sam odvozio još 900 kilometra. Od toga, gotovo 450 km u dvije vožnje koje na gornjoj karti izgledaju poprilično maleno. 🙂 Na 1200 i sitno metara visok Areh, na Pohorje u Sloveniju ponio sam i fotoaparat i snimio nešto zanimljivih kadrova.

Vandrala i crkvica, nije li lijepo? 😊


Druga od dvjesto i sitno je bila u sjećanje na Boštjana. Još jednog mladog čovjeka koji je mnogo, mnogo prerano otišao s ovog svjeta. Slovenska randonerska organizacija složila je brevet po četiri države njemu u čast. No, kako se datum poklapao s brevetom za Matiju***, otišao sam ga voziti ranije, s Ksenijom. Iako je trebalo biti lagano, sjećam se da smo dobro peglali mnoge komade ceste. Naime, Ksenija se spremala za North cape 400, a ni ja nisam baš bio u lošoj formi. 🤭

(***Matija nas je isto prerano napustio. 😓)

I da završim statistiku, u preostalih šest vožnji skupio sam još čestristotinjak kilometara.

Uglavnom, ovaj svibanj je dosad u mojoj biciklističkoj karijeri bio mjesec s najviše kilometara. Hoće li se to ikada ponoviti? Ne znam, lako moguće da ne hoće 😁. Ipak, nije ni bitno. Važna su sjećanja, brojke su statistika.

Stablo na putu za Areh.
Lijepi pejzaži Slovenije. I cestica po kojoj sam se jako lijepo vozio.
Pa, ova tri zvonika vam možda izgledaju poznato? 🤔


Eto, toliko za svibanj. Nadam se da se vidimo i u slijedećem tekstu, o lipnju.

Standardno, pozivam vas da mi ostavite komentar, podijelite tekst sa onima koji bi ovakve bedastoće stvari mogle zanimati.
I naravno, da vozite svoj bicikl. 5, 50, 500 ili 5000 kilometara, sasvim svejedno.

Pretplatite se na obavijesti o novim tekstovima!

Neću vam slati neželjenu poštu, samo obavijest da je novi blog objavljen.


Komentari

2 odgovora na “Sjećanje na ’24.; Svibanj.”

  1. Zanimljivo prisjećanje i odlične fotografije. Baš se vidi da guštaš i u bicikliranju i u fotografiranju.

    1. Hvala frende! 😊 Sve znaš, dva krasna hobija!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)