Obično krajem svake kalendarske godine radim inventuru godine na biciklu. No, tada se moram ograničiti na (obično) desetak zanimljivih trenutaka jer bi inače objava bila duga kao ponedjeljak i još nešto utorka.🤷🏽‍♂️

Stoga sam pomislio da bi bilo fora skupiti najzanimljivije trenutke za svaki mjesec i objaviti ih zasebno, jer mnogo toga sam odvozio ali nisam baš posebno reklamirao. A bilo je stvarno zanimljivih trenutaka.

Neću previše (za promjenu 🤪) pisati; nešto statistike, možda koja anegdota, poveznica na već objavljene tekstove i ponajviše zanimljive i do sad uglavnom izvan Strave neobjavljene fotke. Možda i složim kakav kratak video, ali ne obećajem. 🙂


Pa krenimo, za početak statistikom i kartom iz siječnja. Koji je ovdje u Međimurju obično hladan, siv, u posljednje vrijeme sve manje sniježni mjesec, pa se onda nešto manje vozi bicikl a nešto više hoda. Bilo da se šeće po okolnim šumarcima ili se ode na koju od obližnjih gora.

Plavo su hodačke aktivnosti, crveno naravno biciklističke. 😊

Hodao sam u pet navrata, skupio 45 kilometara. Najviše, 14,9 naravno na tradicionalnom Vincekovom pohodu.
Pa, prisjetimo se trenutaka s tih hodnji:

Sivi, sniježan, hladan dan. Pa eto, malo takve amosfere.
Sunčan dan i uspon na Čevo. Pogled u osunčanu dolinu rijeke Bednje na zapad, prema vrhovima u Sloveniji.
Ja sam hodao, a netko je bio hrabriji od mene u sutonu hladnog siječanjskog dana.
I za hodački kraj, scena sa Vincekovog pohoda. Jedna od okrjepnih točaka s osnježenim planinama u daljini.

No, ipak sam skupio još 502 kilometra na biciklu. Kažu, za sve sportove; nema lošeg vremena, samo loše opreme. 🤪
Moja zimska oprema nije vrhunska, ali ipak mogu provesti nekoliko sati okrećući pedale. Pa, eto nekoliko zapisa s vožnji.

Sunčan i hladan zimski dan, ipak dva sata na biciklu, pedestak kilometara u nogama i jedna fotkica ceste kroz šumarak.
Novigrad u Austrijskome Gradiću. Prva 200ka 2024.!

Neki od vas se možda sjećate ove scene, no podsjetiti ću vas sve, napisao sam tekst i zalijepio dosta fotki ovdje. Pogledajte! 😊

Fotka djeluje jako toplo i utješno, no vjerujte mi ono što mi je slijedilo nakon snimanja nije bilo ništa od toga.🤷🏽‍♂️Ipak, preživio sam. 🙂

I za kraj, ako ne odete čitati tekst o vožnj do Novigrada, da objasnim zašto sam stavio ovu ružnu fotku kao naslovnu.
Naime, to mi je bilo podsjećanje na ovogodišnji plan. Doći do stote vožnje duže od 100 milja (160 km). I ova vožnja značila je prvu crticu u ustvari nepovoljnome mjesecu za takve pothvate.

Tako je siječanj došao i prošao, bio je hladan, sniježan ali proveo sam mnogo vremena vani, često s fotoaparatom pri ruci i kreirao nešto lijepih sjećanja. Nadam se da se i vama svidjela koja fotka. I da ćete mi se pridružiti uskoro, kada ću se prisjećati na veljaču.

I na kraju, molba, nemojte se sramiti. Ako vam je bilo zanimljivo, napišite komentar! Bilo ovdje, bilo na društvenim mrežama. Vjerujte, komentari znače veoma mnogo. Također, u polje ispod upišite vašu adresu e-pošte i kad objavim slijedeći tekst, biti ćete obaviješteni odmah! 🙂

Do onda, hvala na čitanju i pozdrav!

Pretplatite se na obavijesti o novim tekstovima!

Neću vam slati neželjenu poštu, samo obavijest da je novi blog objavljen.


Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)